Pjesme iz doba korone

MRTVI

Trepnuo sam
Umro je moj poznanik

Njegovi roditelji, pa sestra, rodbina,
Ožalošćeni
I dužnik što negdje odahnu.

Pogledah u stranu
Nehotice nikle su nove
Osmrtnice.

Iza zareza,
Kada odem: kao i ja

Trepnućeš.

SPREMNI ZA RAT

Ovi u centru čas skidaju
čas stavljaju masku,
nisi s njima nasigurno, nikako.

Pavele prepoznaješ po crnim vizirima
i neprobojnim pancirkama

Slavenke u maramama
masku ne skida Stojanka
u kolu s burkom pleše medicinski brat

Pokret otpora kaže
Gdje je državna potpora?

Zar moje dijete da ne razumije
sliku na zidu; pun mi je

Pa vrijedi li visiti, compadre?

Dokolica siromaha nije naš cilj
bez parola nema ni straha

Revolucija je sada institucija
iz Lenjosti preuživana Pravda

na Balkanu sloboda je
čista nelagoda

Broje se mrtvi
Spremni za rat.

I ovhre!
Nadoda pisar sa šaltera pod maskom
i nejasnog opisa, apečatljiv

Ruke uvis –
razbojnik će smjelo (i na to mu odgovara)
bez dezi’ficijensa
rukavom
obično golo lice obrisa

DVA TJEDNA

ako kuća časti
može propasti
kuća

veliki su nameti
i izmeti razni

imunitet dobar je
saborski
štiti od virusa svjetovnog
i suda časti

znanstvenik u Crkvi

crkvenom mišu analitički

doskočio

deset zapovijedi slijedi
rezultat izostao, blijedi

car je zabio gol
na vratima svečano pečeni vol
zariče:
Sve ti je ovo kofol
kofol

ANEKS UGOVORA

Cvrčeći zabavljač
Suznu lokvu puni ko pijani pas tragač

Potražitelj naš,
Siromašni vrač, samim neimanjem ružan,

Oštar je mecenin mač
I u ognju spaljene su virtualne aleksandrije

Anemije ili pandemije
Uzgoj, uzdizanje
Da mi je, da mi je!

Mrviti bamije
Tamo gdje grade se
Nove džamije

I crkve uz dosta
Kuhane mrkve
Opjevati mrtve

Oplijeviti mozaike
Trsiti se freske i riječju hraniti
Gladne duhom

Umjesto trbuha imati sluha
Za kulturu kruha

A ti njega vrtiš burgijom
Gdje neće para

Bože može li se
Bez dara.