Još jedan prazan dan

Jučer je umro ratni zločinac
Genocidaš kojeg država
Uzdiže u heroja nacije

Sunce što spaljuje Zemlju
Nastavilo je svoju
Ubilačku putanju

Pun mjesec na nebu
Sijao je istom eonski
Dugom svjetlošću

Bog je šutio u kosmosu
Oduvijek gluh i nijem

Gmizali smo po vrelom
Rastopljenom afaltu
U dugim automobilskim kolonama

Ulice su bile prazne
Tek poneki prolaznik
Topio je salo na gnjevnom suncu

Jedni portali su slavili
Novog nacionalnog sveca
Drugi oplakivali njegove
Nevine žrtve

Čovječanstvo je klizilo
Sigurnoj klimatskoj apokalipsi
Uronjeno u nove zločine
Nove genocide

Tvom ostarjelom tijelu
Vrelina je zaustavljala dah
Kočila bolesno srce

Bilo ti je svjedno
Hoćeš li umrijeti odmah
Ili za koji mjesec

Odustao si od ljudi
Davno, još u ratu

Ponekad se kaješ
Što tada nisi riješio
Sva svoja pitanja – metkom

28. 8. 2026.

Enver Kazaz 28. 08. 2026.