Vijest nisam ugledao na ekranu, nego je do mene stigla istim putem kojim bi možda stigla i vijest o onom što se dogodilo 1. rujna 1939. Zvonio je telefon, prijatelj s druge strane žice prenio mi je Trumpove riječi: “Cijela civilizacija večeras će umrijeti.” U prvi me je mah ostavio prazne glave. Stajao sam na terasi, s pogledom na botanički vrt, usred grada u koji smo doputovali prije tri dana. Sunčani je travanjski dan, cvatu autohtona stabla, bude se domaći insekti, muhe, bumbari, pčele, i sve to postoji, ali najednom ne postoji više ništa. Jer glava je najednom prazna, nakon što je Trump rekao: “Cijela civilizacija večeras će umrijeti.” Proći će, možda, i pola minute prije nego što mi, sasvim refleksno, sinu riječi odgovora, nakon kojih počinjem misliti: “Posljednji trenuci čovječanstva.” Drukčije je to od Krausovog naslova, koji u originalu glasi “Die letzten Tage der Menschheit”. Ovo su, naime, posljednji trenuci, a ne posljednji dani.
Ono što Trump otpočetka čini, otkako se kao klaun iz malignog američkog šou programa pojavio na čelu države, poništavanje je djelovanja činjenica. U prvom je mandatu poništio golu istinu novinske vijesti, liječničke dijagnoze, meteorološkog izvještaja. U drugom je mandatu, već u prvoj godini, poništio moć ljudskog razuma. Ono čime je odlučio vladati jest vjera bez razuma. Takva je njegova koncepcija na nebu i na zemlji. Trump je, naime, vrhovni vjerski vladar, s ovlastima koje se tiču života i smrti na Zemlji. Da bi to postao, morao je poništiti i sve ono što čini civilizacijsko iskustvo čovječanstva. U kojem će to smjeru ići vidjelo se već prvoga dana, kada je Elon Musk buduću pobjedu i pobjednika pozdravljao desnicom uzdignutom na nacistički pozdrav. Ili koji dan prije i poslije toga, kada je ljudsku empatiju, suosjećanje dakle, proglasio refleksom inferiornih.
Ono što se dogodilo u dvadesetom stoljeću time postaje nedogađaj, poništava se onako kako su prethodno poništene činjenice, a nakon njih i čovjekova rasudbena moć, koja je ljude razlikovala od životinja. Holokaust se neprimjetno briše, što nije naročit problem, jer se Trump predstavlja kao saveznik i pokrovitelj države Izrael. Tako da ni to kad Trump sto milijuna Iranaca nazove životinjama nije više problem, jer nema više uma koji bi ga uspoređivao s Hitlerom koji je šesnaest milijuna Židova (koliko je Židova bilo 1939.) nazivao podljudima. Nema više razuma koji bi rečenicu “Cijela civilizacija večeras će umrijeti” pravilno razumio. Neko će dojučerašnji razumom obdareni ljudi zagraktati jezikom švraka, pa će reći da je ta Trumpova rečenica imala i svoj utješni nastavak, ili će se sjetiti da je Trump najprije Irance nazvao životinjama, da bi zatim rekao i nešto kao Bog blagoslovio veliki narod Irana.
Donald Trump proizvodi eliptične formulacije, tako što najprije ustvrdi jedno, ono od čega se ljudima mrzne krv u žilama, da bi potom nastupio kao veliki tješitelj, koji svojom milošću spašava svijet. On nije dementan, kao što se katkad tvrdi, on tako nastoji podčiniti i pokoriti, na ljudske životinje svesti sve koji u njega ne vjeruju. Njegov cilj je da nas uvjeri kako je sve ono što će učiniti od naših života manje zlo od onoga što je u prvom dijelu svoje elipse ustvrdio da će učiniti. On očekuje zahvalnost za pustošenje civilizacije u kojoj su Sjedinjene Američke Države bile glavni akter. I tu zahvalnost dosad je uglavnom i dobivao. Ljudi su, poput njemačkog kancelara Merza, vjerovali da će Trumpa nestati okrenu li glavu na drugu stranu. Vjerovali su da ga više neće biti ne budu li pratili vijesti. Tješili su se algoritmima društvenih mreža, koje uostalom kontroliraju upravo njegovi ljudi. Tako da nekima utješno možda zvuči i rečenica posvećena narodu Irana, koja u cjelini glasi: “Cijela civilizacija večeras će umrijeti i nikada se više neće vratiti.”
Kraj civilizacije
Vijest nisam ugledao na ekranu, nego je do mene stigla istim putem kojim bi možda stigla i vijest o onom što se dogodilo 1. rujna 1939. Zvonio je telefon, prijatelj s druge strane žice prenio mi je Trumpove riječi: “Cijela civilizacija večeras će umrijeti.” U prvi me je mah ostavio prazne glave. Stajao sam na terasi, s pogledom na botanički vrt, usred grada u koji smo doputovali prije tri dana. Sunčani je travanjski dan, cvatu autohtona stabla, bude se domaći insekti, muhe, bumbari, pčele, i sve to postoji, ali najednom ne postoji više ništa. Jer glava je najednom prazna, nakon što je Trump rekao: “Cijela civilizacija večeras će umrijeti.” Proći će, možda, i pola minute prije nego što mi, sasvim refleksno, sinu riječi odgovora, nakon kojih počinjem misliti: “Posljednji trenuci čovječanstva.” Drukčije je to od Krausovog naslova, koji u originalu glasi “Die letzten Tage der Menschheit”. Ovo su, naime, posljednji trenuci, a ne posljednji dani.
Ono što Trump otpočetka čini, otkako se kao klaun iz malignog američkog šou programa pojavio na čelu države, poništavanje je djelovanja činjenica. U prvom je mandatu poništio golu istinu novinske vijesti, liječničke dijagnoze, meteorološkog izvještaja. U drugom je mandatu, već u prvoj godini, poništio moć ljudskog razuma. Ono čime je odlučio vladati jest vjera bez razuma. Takva je njegova koncepcija na nebu i na zemlji. Trump je, naime, vrhovni vjerski vladar, s ovlastima koje se tiču života i smrti na Zemlji. Da bi to postao, morao je poništiti i sve ono što čini civilizacijsko iskustvo čovječanstva. U kojem će to smjeru ići vidjelo se već prvoga dana, kada je Elon Musk buduću pobjedu i pobjednika pozdravljao desnicom uzdignutom na nacistički pozdrav. Ili koji dan prije i poslije toga, kada je ljudsku empatiju, suosjećanje dakle, proglasio refleksom inferiornih.
Ono što se dogodilo u dvadesetom stoljeću time postaje nedogađaj, poništava se onako kako su prethodno poništene činjenice, a nakon njih i čovjekova rasudbena moć, koja je ljude razlikovala od životinja. Holokaust se neprimjetno briše, što nije naročit problem, jer se Trump predstavlja kao saveznik i pokrovitelj države Izrael. Tako da ni to kad Trump sto milijuna Iranaca nazove životinjama nije više problem, jer nema više uma koji bi ga uspoređivao s Hitlerom koji je šesnaest milijuna Židova (koliko je Židova bilo 1939.) nazivao podljudima. Nema više razuma koji bi rečenicu “Cijela civilizacija večeras će umrijeti” pravilno razumio. Neko će dojučerašnji razumom obdareni ljudi zagraktati jezikom švraka, pa će reći da je ta Trumpova rečenica imala i svoj utješni nastavak, ili će se sjetiti da je Trump najprije Irance nazvao životinjama, da bi zatim rekao i nešto kao Bog blagoslovio veliki narod Irana.
Donald Trump proizvodi eliptične formulacije, tako što najprije ustvrdi jedno, ono od čega se ljudima mrzne krv u žilama, da bi potom nastupio kao veliki tješitelj, koji svojom milošću spašava svijet. On nije dementan, kao što se katkad tvrdi, on tako nastoji podčiniti i pokoriti, na ljudske životinje svesti sve koji u njega ne vjeruju. Njegov cilj je da nas uvjeri kako je sve ono što će učiniti od naših života manje zlo od onoga što je u prvom dijelu svoje elipse ustvrdio da će učiniti. On očekuje zahvalnost za pustošenje civilizacije u kojoj su Sjedinjene Američke Države bile glavni akter. I tu zahvalnost dosad je uglavnom i dobivao. Ljudi su, poput njemačkog kancelara Merza, vjerovali da će Trumpa nestati okrenu li glavu na drugu stranu. Vjerovali su da ga više neće biti ne budu li pratili vijesti. Tješili su se algoritmima društvenih mreža, koje uostalom kontroliraju upravo njegovi ljudi. Tako da nekima utješno možda zvuči i rečenica posvećena narodu Irana, koja u cjelini glasi: “Cijela civilizacija večeras će umrijeti i nikada se više neće vratiti.”