razmišljala sam danas kako bi sjajno bilo kad bi se u hrvatskoj napokon ljudi počeli baviti svojim, umjesto tuđim, poslom. recimo, da se automehaničari bave mehanizacijom auta, frizerke i frizeri šišanjem kose, liječnici liječenjem, trgovci trgovanjem, branitelji obranom.
međutim, događa se da su nam se pomiješali lončići i sad se svi moramo baviti politikom. istovremeno, političari se ne bave kulturom. kao ni, čini se, većina onih koji političare biraju da nas predstavljaju u evropi i svijetu. kulturom se ne bave čak ni oni političari koji bi se njome trebali baviti. kao, na primjer, krovni političar, šef svih političara i građana naše republike, naš premijer andrej plenković.
ne mogu ga nazvati gospodinom, jer on to nije. on je samo premijer. riječ gospodin podrazumijeva učtivog muškarca, pravednog, kulturnog. sve ono što andrej plenković nije. on možda misli da jeste, jer se vozi u finim automobilima, nosi fina odijela, jede finu hranu i druži se s političarima u zemlji i izvan zemlje. međutim, o kulturi, kao što je vidljivo iz priloženih izjava, andrej plenković ne zna puno, ako uopće zna išta.
pročitala sam ovaj telegramov članak dvaput i nikako mi nije sjela izjava andreja plenkovića da je njemu festival u benkovcu nebitan, a da o organizatoru ne zna ništa.
jer, naime, gospodin juraj aras, organizator benkovačkog festivala “nosi se” nije nepoznata ni nebitna osoba na hrvatskoj kulturnoj sceni. gospodin juraj aras je zadarski glumac i član ansambla zadarskog kazališta lutaka, i to je njegova možda primarna uloga u društvenom životu hrvatske. gospodin juraj aras, naravno, ima još mnogo društvenih uloga, kao i svatko od nas, a jedna od njih je i ta da je sin pokojnog davora arasa, jednog od osnivača hdz-a i bliskog suradnika prvog predsjednika samostalne države, franje tuđmana.
lako je moguće da andrej plenković, koji kulturi, očito, baš nije naklonjen, nikada nije čuo za gospodina juraja arasa, jer gospodin juraj aras nije možda toliko naklonjen politici stranke čiji predsjednik andrej plenković bi želio da gospodin juraj aras bude proklamator te iste politike. pa se pitam, je li u tome problem?
gospodin miljenko jergović, koji također nije proklamator te politike, u međuvremenu dobio je javnu opomenu. ako se ne ponašaš po našim pravilima naše države, progutat će te mrak. prozvavši andreja plenkovića za ovu opomenu kao direktno odgovornog, andrej plenković odgovara mu ciničnim odgovorom. da je gospodin, odgovorio bi mu pristojno i, kao kulturnom radniku koji je hrvatsku kulturu itekako zadužio, ponudio svoju zaštitu. ali, plenković ne samo da to nije učinio, već se nasmijao kiselo i poručio ne samo gospodinu jergoviću, nego i gospodinu arasu i svim ostalim kulturnim djelatnicima u ovoj zemlji da on može šta god hoće, da ga za kulturu nije nimalo briga i da, svojim postupcima, kulturni djelatnici u hrvatskoj nisu zaslužili bolje nego da budu kuš.
istovremeno, pače, andrej plenković koncert na koji je došlo pola milijuna ljudi naziva kulturnim događajem. jer je njegova svrha propovjednička, zastupa ideje “doma, vjere i obitelji” i jer se uklapa u političku viziju hrvatske koja se naziva demokratskom. dok kultura gospodina juraja arasa i gospodina miljenka jergovića, u toj viziji, nije demokratska, nego je minorna, nevažna i nema efekta na mase pa ju je stoga najbolje zatrti cinizmom. i ponekad time da se krovni čovjek napravi glupim.
previše je očigledna diskrepancija u stavu andreja plenkovića prema jednoj kulturi i drugoj “kulturi”. pa se pitam, jesu li sljedeći na redu za “sorry, ne znam tko si, ne zanima me tvoja agenda, ne želim čitati tvoj program i ne bih se štel mešat u to da ti netko javno prijeti” ostali kulturnjaci koji se ne slažu s ideologijom vladajućih?
a što se tiče branitelja koji bi zabranjivali, da se vratim na početak ovog posta, bilo bi zaista sjajno kad bi u miru i vlastitoj vještini odbrane zemlje od neprijatelja bili ti koji će poći u odbranu prvi, jedini i posljednji, kad bi u pripremi čekali svoj trenutak da odrade ono što znaju najbolje, i kad bi u odbrani konačno pokazali svoju potentnost i snagu koja im čuči u zalihi i čeka svoj najpogodniji trenutak, i kad bi se prestali petljati u stvari o kojima ne znaju ništa, isto kao što se kulturnjaci njima ne petljaju u rastavljanje kalašnjikova i objašnjavanje da službeni grb republike hrvatske počinje s prvim crvenim poljem.
Facebook, 2. rujna 2025.
andrej plenković, ili što je to kulturni događaj
razmišljala sam danas kako bi sjajno bilo kad bi se u hrvatskoj napokon ljudi počeli baviti svojim, umjesto tuđim, poslom. recimo, da se automehaničari bave mehanizacijom auta, frizerke i frizeri šišanjem kose, liječnici liječenjem, trgovci trgovanjem, branitelji obranom.
međutim, događa se da su nam se pomiješali lončići i sad se svi moramo baviti politikom. istovremeno, političari se ne bave kulturom. kao ni, čini se, većina onih koji političare biraju da nas predstavljaju u evropi i svijetu. kulturom se ne bave čak ni oni političari koji bi se njome trebali baviti. kao, na primjer, krovni političar, šef svih političara i građana naše republike, naš premijer andrej plenković.
ne mogu ga nazvati gospodinom, jer on to nije. on je samo premijer. riječ gospodin podrazumijeva učtivog muškarca, pravednog, kulturnog. sve ono što andrej plenković nije. on možda misli da jeste, jer se vozi u finim automobilima, nosi fina odijela, jede finu hranu i druži se s političarima u zemlji i izvan zemlje. međutim, o kulturi, kao što je vidljivo iz priloženih izjava, andrej plenković ne zna puno, ako uopće zna išta.
pročitala sam ovaj telegramov članak dvaput i nikako mi nije sjela izjava andreja plenkovića da je njemu festival u benkovcu nebitan, a da o organizatoru ne zna ništa.
jer, naime, gospodin juraj aras, organizator benkovačkog festivala “nosi se” nije nepoznata ni nebitna osoba na hrvatskoj kulturnoj sceni. gospodin juraj aras je zadarski glumac i član ansambla zadarskog kazališta lutaka, i to je njegova možda primarna uloga u društvenom životu hrvatske. gospodin juraj aras, naravno, ima još mnogo društvenih uloga, kao i svatko od nas, a jedna od njih je i ta da je sin pokojnog davora arasa, jednog od osnivača hdz-a i bliskog suradnika prvog predsjednika samostalne države, franje tuđmana.
lako je moguće da andrej plenković, koji kulturi, očito, baš nije naklonjen, nikada nije čuo za gospodina juraja arasa, jer gospodin juraj aras nije možda toliko naklonjen politici stranke čiji predsjednik andrej plenković bi želio da gospodin juraj aras bude proklamator te iste politike. pa se pitam, je li u tome problem?
gospodin miljenko jergović, koji također nije proklamator te politike, u međuvremenu dobio je javnu opomenu. ako se ne ponašaš po našim pravilima naše države, progutat će te mrak. prozvavši andreja plenkovića za ovu opomenu kao direktno odgovornog, andrej plenković odgovara mu ciničnim odgovorom. da je gospodin, odgovorio bi mu pristojno i, kao kulturnom radniku koji je hrvatsku kulturu itekako zadužio, ponudio svoju zaštitu. ali, plenković ne samo da to nije učinio, već se nasmijao kiselo i poručio ne samo gospodinu jergoviću, nego i gospodinu arasu i svim ostalim kulturnim djelatnicima u ovoj zemlji da on može šta god hoće, da ga za kulturu nije nimalo briga i da, svojim postupcima, kulturni djelatnici u hrvatskoj nisu zaslužili bolje nego da budu kuš.
istovremeno, pače, andrej plenković koncert na koji je došlo pola milijuna ljudi naziva kulturnim događajem. jer je njegova svrha propovjednička, zastupa ideje “doma, vjere i obitelji” i jer se uklapa u političku viziju hrvatske koja se naziva demokratskom. dok kultura gospodina juraja arasa i gospodina miljenka jergovića, u toj viziji, nije demokratska, nego je minorna, nevažna i nema efekta na mase pa ju je stoga najbolje zatrti cinizmom. i ponekad time da se krovni čovjek napravi glupim.
previše je očigledna diskrepancija u stavu andreja plenkovića prema jednoj kulturi i drugoj “kulturi”. pa se pitam, jesu li sljedeći na redu za “sorry, ne znam tko si, ne zanima me tvoja agenda, ne želim čitati tvoj program i ne bih se štel mešat u to da ti netko javno prijeti” ostali kulturnjaci koji se ne slažu s ideologijom vladajućih?
a što se tiče branitelja koji bi zabranjivali, da se vratim na početak ovog posta, bilo bi zaista sjajno kad bi u miru i vlastitoj vještini odbrane zemlje od neprijatelja bili ti koji će poći u odbranu prvi, jedini i posljednji, kad bi u pripremi čekali svoj trenutak da odrade ono što znaju najbolje, i kad bi u odbrani konačno pokazali svoju potentnost i snagu koja im čuči u zalihi i čeka svoj najpogodniji trenutak, i kad bi se prestali petljati u stvari o kojima ne znaju ništa, isto kao što se kulturnjaci njima ne petljaju u rastavljanje kalašnjikova i objašnjavanje da službeni grb republike hrvatske počinje s prvim crvenim poljem.
Facebook, 2. rujna 2025.