Monthly Archives: February 2026

Zamislite sad kukavne došljake

(Sir Thomas More, II. čin, 4. prizor) Uzmite sada da dreka ta vaša Veličajnost svu Engleske nadglasa; Zamislite sad kukavne došljake S djecom na plećima, prtljagom bijednom Gdje k lukama klipšu da ih otpreme, I sebe gdje ko kraljevi sjedite, Vlast sasma stišavši pobunom svojom, Gordo zagrnuti mnijenjima čvrstim; Što postigoste? Reći ću vam: dadoste […]

Uzaludna pjesma

                        Za Mimi Čengić-Saračević Hoće sustići Ono nedostižno Od početka jezika Još od prije boga Uči od trava Od lastavica Od kamena Što ne spava Već drži šume sve Na vrhu jagodica Od žubora rijeka Najviše od one Koja pored smrti teče I od tvog poljupca Uči jedinstvo Živih bića I sa mrtvima šapuće O beskraju […]

Pokušajmo otkriti što je tolikim ljudima da svojom voljom idu u kino da vide jedan domaći film

Prije četrdeset godina širom tadašnje zemlje, u svim njezinim još uvijek združenim republikama, igrala je “Šovinistička farsa”. Kazališna predstava za dvojicu glumaca, igrali su ih Predrag Ejdus i Josif Tatić, publici je prikazivala dva nacionalistička stereotipa, jedan hrvatski, drugi srpski, još prije nego su doživjeli svoje krajnje ostvarenje u političnoj, društvenoj i kulturnoj zbilji. “Šovinistička […]

Lelujave sjene

Sinoć: Burgtheater, “Posljednji dani čovječanstva” Karla Krausa, adaptacija i režija Dušan David Pařízek. Odvažih se dakle vratiti na “mjesto zločina”. Svašta mi je jurilo glavom, kao što, neshvatljivom brzinom, ispod nas, pa i ispod Teatra, jure vlakovi bečke podzemne željeznice. Ogromna utroba Burgtheatera puna. Publika vrlo živo prisutna. Jedna fantastična scena. Ne znam je li […]

Hirovit gost je smrt

Priča o Lauševu smirenju i post scriptum poslije mnogo godina Kad sastavlja prve retke proze o doktoru Laušu, hladan je rep ožujka 1969. s puno mokra neotopljena snijega na ulici a ulica je starinska džomba prije asfalta pa su jedini spas dobre Borovo čizme za broj veće da u njih možeš u debelim vunenim čarapama, […]

Pohvala slušalici od gutaperče i njojzi zahvala

Više objektivnih okolnosti potaklo me je na post koji slijedi. One su se, kako se veli, čudno stekle. Najprije sam kod Jergovića vidio da se antikvarno domogao telefonskih imenika iz doba endehazije. Ja sam svojedobno imao ideju otići u Muzej pošte i potražiti imena koja me zanimaju. Potres je onemogućio tu ideju. Jergović imao je […]

Tamo gdje su se nekad formirali vlakovi

Zagreb, ljeto 1961., prvo nakon filma “Ljubav i moda”, i vrijeme je da se ide na more. Ali majka će slomiti nogu, pa djevojčica u Trogir ide s tetkom. Višnja je udata, mlada i vrckava. Soba – danas bi se reklo: apartman! – unajmljena je od poznate, šjore Vice. Ljetovanje neće dugo potrajati, doma u […]

Sabo u gorućem grmu

Otkad je Sabi odbijen zahtjev za daljnjim boravkom, svaki put kad bi ugledo natpis Polizei, postao bi otkos. Tako bi ga presjeklo! Naglo bi mijenjao smjer, planove, brige, naume i geste. Odreko bi se sebe, ko da ima još ega. Samo da ga ne bi šta ko pito jer on je na njemačkom samo istinu […]

Jasna Kovačević u veljači 2026, mjesecu u kojem skončava jedna zagrebačka kulturna epoha

  Teče veljača, posljednji mjesec u radnome vijeku Jasne Kovačević. Stresno razdoblje u životu jedne žene. Vrijeme kada se privode kraju ili sami po sebi zamiru svi započeti poslovi, prazne se radni stolovi i ormarići, vraćaju se pozajmljene stvari i nazivaju poznanici koji su jednom davno u kancelariji zaboravili kišobran, pa je sad posljednje vrijeme […]

O Zagrebu    

Knjiga zagrebačkog pjesnika Gorana Babića Okus oskoruše objavljena je 1982, u Novom Sadu, u izdanju Matice srpske, na pismu ćiriličnom. Na zalistu piše i da je tiraž 1000 primeraka. Četrdeset i koju godinu kasnije knjiga se rijetko, ili gotovo nikad, nađe u zagrebačkim antikvarijatima. Je li to zbog pisma kojim je pisana ili je zbog […]