Glas savjesti Mora ti reći Da svi smo isti U riječi djelu i sreći Kad nas iznutra Obasja Neko lice Nekada dođe Iz čista mira Moždane iznutra Dira I svrdla Po sredini grudi A nekad se skutri U tvojoj Kržljavoj misli Kao mače U kutu sobe Šapuće: Robe Zla Ni u tri Spodobe Ne bi mogao Stati A zna biti I kao omča Oko vrata Pa te hvata U stupice svoje I samo što se Ne srušiš U sebi Zanavijek Kao krvoloci Iz slavne Troje Glas savjesti Rođen je Iz tvoje najdublje Dubine Tamo Gdje korijen svjetlosti svoje Možeš naći A gen Ljudski Svezan je Za prvi Atom neba I zato U svojoj tmuši Ti ga ne guši Već pusti Da se izusti U priznanje Ne manje Nego život Cio Da se vratiš Sebi Nevinom, čistom Onom što si Po rođenju bio
Glasovi/XLII
Glas savjesti
Mora ti reći
Da svi smo isti
U riječi djelu i sreći
Kad nas iznutra
Obasja
Neko lice
Nekada dođe
Iz čista mira
Moždane iznutra
Dira
I svrdla
Po sredini grudi
A nekad se skutri
U tvojoj
Kržljavoj misli
Kao mače
U kutu sobe
Šapuće:
Robe
Zla
Ni u tri
Spodobe
Ne bi mogao
Stati
A zna biti
I kao omča
Oko vrata
Pa te hvata
U stupice svoje
I samo što se
Ne srušiš
U sebi
Zanavijek
Kao krvoloci
Iz slavne Troje
Glas savjesti
Rođen je
Iz tvoje najdublje
Dubine
Tamo
Gdje korijen
svjetlosti svoje
Možeš naći
A gen
Ljudski
Svezan je
Za prvi
Atom neba
I zato
U svojoj tmuši
Ti ga ne guši
Već pusti
Da se izusti
U priznanje
Ne manje
Nego život
Cio
Da se vratiš
Sebi
Nevinom, čistom
Onom što si
Po rođenju bio