Ulaz za djecu i vojnike/24

I u našim se zahodima njegovao kult knjige. Ne samo zato što se ni u najtežim (najtvrđim?) trenucima nismo odvajali od pisane riječi, nego i stoga što smo se brisali listićima iz pakiranja koje je neobično sličilo džepnome svesku .

Kad me pitaju hoću li prijeći na e-čitače, s prezirom uzvraćam: hoću, čim izmisle e-brisače.

***

Kako uniziti bližnjega svoga, a uzvisiti Gospodina našega?

Jeben ti Gospine tavajole!

***

Portun je planet za sebe. Na prvome kartu, Deuxieme bureau: gospođa koja zna sve o vama i svima. Na trećem, Buckinghamska palača: oni nosovima paraju oblake, tijarama zapinju za dovratke, lente im se suše na tiramoli, predobri su za običan svijet, za republikanske lišine. U prizemlju, Andreas Baader: stara prznica uvijek raspoložena za najgore dišpete. U šufitu, Voljeni vođa: alfa susjed kojega s portunskoga trona može skinuti samo smrt.

Negdje između, eto i vas. Jedva se čujete.

***

Najviše je sućuti u pijanaca. Vrijeme: jutro nakon potresa koji je na drugome kraju svijeta odnio tisuće života. Mjesto: kvartovska vinarija. Dramatis personae: vlasnik koji toči crno i bilo na boce i bidune, te tri osobito žedna susjeda.

Prvi: Jeste li vidili? A? Sve se proselo, sve! A najgore je šta šoto, odispod pustega betona, bloketi, matuni… još jema živega svita. Čuješ čovika kako zove upomoć, a ne moreš ništa učinit. Ništa! Ne moreš mu kalat doli njanci litru vina da, bidan, ne žeđa…

Ivica Ivanišević 15. 01. 2015.