Ulaz za djecu i vojnike/18

Ne sjećam se paštete koja se prodavala na dekagrame i umatala u masni papir. Ili sam zakasnio koji mjesec odnosno godinu ili mi je inbox prekrcan. A tako bi bilo lijepo dijeliti ganuće mrvicu starijih – ili manje zaboravnih – dok s čežnjom prizivaju to vrijeme.

***

Prvu bevandu popio sam poslije ručka s jedva navršenih sedam godina. Prst vina, ostalo voda. Moja mudra baba duboko je vjerovala da vino krijepi, čak i ako se radi o “Marjanu”, jeftinoj litrenki crnoga, s crvenom etiketom na kojoj je bio naslikan brod umjesto brda. Godine su prolazile, prsti se pribrajali, ruka uzmanjkala…

***

Muketiisukrstove, šta je ovo?! Svaki muf je ka Perućica, da ti je mačeta, opet bi te progutala vegetacija! A svaki bimbo para nebo ka kampanel! Dobro, nemojte se vriđat, tija san reć: ka lanterna!
Prvi pornić u životu, sedamdesetprva ili sedamdesetdruga, bakrotisak, ljubaznošću prijatelja, koji ima prijatelja, a ovaj također, koji ima matrikulu, koji bordižaje sjevernim morima…
Ajme, ljudi, ne biste virovali! Dobro san živ.

***

U socijalizmu mediteranskoga tipa djeci je bilo najgore od dva do pet. Odrasli su tada ručali i spavali, izlazak u dvorište, na igralište, u park ili na ulicu bio nam je najstrože zabranjen, a svaka je zgrada sličila trapističkom samostanu. Mi, mladi redovnici, tada smo čitali.
Da je vratiti kućni red moga dječaštva, bilo bi nade za našu književnost.

Ivica Ivanišević 03. 12. 2014.