Sedmica uoči Božića
bila je mirna niko nije dolazio
U vedrim noćima slušao sam kako more
pruža otpor, niko se ne želi zalediti, i Mliječni put
kao da je neko šaku soli prosuo duž nebeskog svoda
Bukowski i Corvalán
ne sreću se
zamjenjuju ispod pulta, ne potpisuje se
nikakav papir,
niko ko je obećao ne dolazi
al tapetar
on koji je zadnji parohijski komunista
on takođe gleda u zvijezde dok je vani i mokri
čuje ječanje mora, razmišlja
*
U mjesecu zumbula stižu topli dani
sjedim na stepeništu bakalnice i vidim zrak vibrira
Posmatram ljude koji se penju uz brdo
Nakon septembra dolazi oktobar
Danas smo imali ribu iglicu za ručak
to je rijetka riba ovdje na sjeveru
U vrijeme maslačaka i zumbula
čini se kako sam naučio pisati
pjesme u skladu sa gramatikom
prirode, u kojoj ću ostati jedno vrijeme,
u vrijeme zumbula ovce se izgone na pašu
i brodovi u jezera uranjaju
i Galzung predviđa propast zemalja zapadnih
Baštenska kolica stoje sa ručkama k nebu okrenutim
nos joj mijenja ljubičaste boje
ona kritikuje
u mojim se pjesmama
pojavljuje mnogo prazne priče ili tako nešto
one bi morale biti gušće
odgovaram
kažem
kada pišem
idem u šumu pečuraka
i pečurke se traže lutajući
tamo i ovamo bez hitanja
i kad nađem pečurku ne uzimam samo šešir
već takođe stablo i korijen
čak i micelije
koliko god da je to glupo i nekorisno
jer pjesma mora biti cijela biljka
a ne samo plod
dobar pjesnik
ne piše pjesmu
on je traži
*
Danas ona je kritična
nos zanosi k ljubičastoj
ona kritikuje
u mojim se pjesmama pojavljuje
mnogo prazne priče ili nešto slično
one bi morale biti gušće
odgovaram
kažem
kada pišem
ja idem u šumu po pečurke
i pečurke se traže lutajući
tamo i ovamo bez ikakve žurbe
i ako nađem pečurku ne uzimam samo šešir
već takođe dršku i korijen
čak i micelije
koliko god se to činilo glupo nekorisno
jer pjesma mora biti cijela biljka
a ne samo plod
dobar pjesnik
ne piše stihove
on ih traži
*
Bog reče Sotoni
ne klanjaj se nikome do meni
Bog stvori čovjeka od praha zemnoga
i reče Sotoni
to je moje remek-djelo klanjaj mu se
Sotona reče ne
obećao sam
da se neću klanjati nikome do tebi
Bog kazni Sotonu
tako što ga imenova za komandata u svom konc-logoru
i šta je to Bog
Francuzi kažu Dieu
indoevropska riječ koja znači blistati
na finskom nebesa
Jahve na arapskom
što znači puhati
Jurmala na finskom
jest jedno od Indrinih od hiljadu atributa
svijetlo
na kraj krajeva, Sotona je jedini vjernik
jedini se on sa Bogom oči u oči suočio
*
Misliti znači sjećati se
skupljam šišarke
borovi su visoki
i strašni
oni su vojnici koji govore strani jezik
docnije šišarke su u košarici ispred pećnice
majka ih baca u vatru
znam
da je i otac tuda negdje
*
Sizif je obavio posao za danas i s podnevnih visina
kotrlja se sunce k jugoistoku
jedino pravilo za stolom koje moraš naučiti
jest da jedeš skrušeno
Prije no se baciš na hranu
Odloži knjigu koju si čitao
o jednoj maloj državici u sjenci jedne moćnije
Nakon što si jeo operi svoje posuđe. Uradi to
mirno i onda si miran
sve do večeri kao da si oslobđen
težine priča koje još nisi čuo
Uvijek se može zlo naći u svijetu
uvijek više no što si mislo
Sizif je smrtnima otkrio besmrtnost
granice
Zatvaram vrata, zabravljujem, trčim
preko polja koliko me noge nose
tako da se ne mogu vidjeti iz praznih kuća
Stajem tek kada se nađem između borova
u borovoj šumi gdje rastu crne gljive ljudi
ljetnji gosti
koji bivaju gljive
pošto su otkrili
šta je gospodin Teesup znao, on koji je živio u planini
vidio sam njegovo ime napisano takođe
Tessup, i Tesupp, pa čak i Thisup,
Iza svog hrbata bio je on Ludi Amerikanac
Ali kroz borovu šumu ide staza
laka za praćenje ako se samo uhvati početak
i kad se brdo spušta s desne strane
postoji zasvođena kamena ploča i kada se svlada
Puca pogled nadaleko
kao u dječjoj igri vidi se cijelo selo
Prem je beznačajno mjesto leži toliko visoko
da podsjeća na stanište bogova
Koji naređuju svojim slugama da istražuju
kako bi u njihovim bazama
organizirali ljudske poslove
U sjenci jedne ovakve planine
i mali se osjeća sigurnim
Pogledaj kako se mirno iz svakog dimnjaka
Svake večeri dim podiže!
Pogledaj kako krasno vijuga putić
kako saobraćaj teče!
Uzalud sažalijevaš one koji se opiru
tako što misle drugačije,
uvijek se može naći zločin koji odgovara njihovoj kazni
Ludi Amerikanac
nosi oko vrata dva pokrupna
diska, u limu rezana, koje je držao
rezultatom svojih sunčevih mjerenja
Govorio je:
onaj koji je izmjerio sunce
zna više od onog koji pravi
motore, donosi oluke
Nemaju mašte oni
koji imaju vlast
Da bi istjerao vrane iz djeteliništa
zveckao je gospodin Tesup svojim limenim tanjirima i pjevao
neku neshvatljivu ali tužnu pjesmu
Kao sjećanje na Tesupa postoji
na planini, duboko ispod bogova,
visoko iznad ljudi,
jedan tetraedar, načinjen
od kolaca. Uz njegovu pomoć
mogu se orijentirati
prema plesališta
i kroz lavirint
prema kući
*
Rodio se 1939. u mjestu Impilhtiju, na sjevernoj obali Ladoškog jezera, u oblasti koja će, nakon Drugog svjetskog rata, pripasti Sovjetskom Savezu. Sa šesnaest godina započeo je studije grčke i rimske književnosti na univerzitetu u Helsinkiju. Sa dvadeset godina objavio je prvu knjigu poezije, najavivši svoj raskošni talenat. Slijede, vrlo brzo, još tri knjige, nakon kojih će biti proglašen jednim od najvećih finskih i nordijskih pjesnika što će se, odavde gledano, pokazati kao tačno. U Finskoj je bio kultna ličnost, “narodno dobro” i mit koji ide za njegovim imenom (alkoholizam, skandali, komunizam, Sovjetski Savez, Staljin, itd.) veoma je sličan onom homerovskom.
*
Na vrhuncu slave napušta Finsku osjetivši da je tamo njegov stvaralački potencijal lišen izazova. Uz to, njegova (treća po redu) supruga Mia Berner, Norvežanka, univezitetski profesor i pisac, živjela je u Švedskoj i on će, 1975. godine, preći Baltik i nastaniti se na ostrvu Thorn, gdje će provesti osam zadnjih životno najtežih, ali stvaralačkih najboljih godina. Tamo će napisati Thiarniu, lirsku triloginju koju, onaj koji ovu zgodu potpisuje, drži za jedno od ključnih djela savremene evropske poezije.
Mia Berner je okretna i snažna žena koja je znala, zatreba li, upotrijebiti i silu kao ključni argument. Berner pokušava da ga odvoji od alkohola, bezuspješno. Saarikoski je vrlo rano saznao da je alkoholičar (dijagnoza: alcoholismus chronicus, epilepsia symptomatica, Cirrosis hepatis, Encopresis), da je u nevolji, da mu se život skraćuje opasnom brzinom. Ali to je bio njegov životni stil, njegovo oruđe i zaštita – “kad sam trijezan dan nosi mene, kad sam pijan ja nosim dan” – i po tome je, vjerovatno, unikatna pjesnička pojava. Rijetki su pjesnici koji su napisali i jedan veliki redak u pijanom stanju. Umro je u četrdeset i šestoj godini života (24. augusta 1983. godine), ostavivši, ipak, iza sebe izvanredno (i obimno) književno djelo.
Izdvajamo knjige: Pjesme (Runoja) 1958, Druge pjesme (Toisijarunoja) 1958, Pjesme i Hipponaksove pjesme (Runot ja Hipponaksins runot), 1959, Iz svijeta (Maailmasta) 1961, Šta se zapravo događa (Mitää tapahtuu todella) 1962, Idem kuda idem (Kuljen missä kuljen) 1965, Glasno (Ääneen) 1966, Vrijeme u Pragu, (Aika Prahassa)1967, Pisma mojoj ženi(Kirje vaimolleni) 1968, Gledam preko Staljinove glave (Katselen Stalinini pään yli ulo) 1969, Thiarnia: Plesalište u planini (Tanssilattia vuorella) 1977, Poziv na ples(Tanssiinkutsu), 1980, Mračni plesovi (Hämärän tanssit) 1983. Prvi dio trilogije, Plesalište u planini, smatra se jednom od najvećih skandinavskih lirskih tvorevina.
*
“Prevoditi znači prenositi ribu iz jednog vodenog rukavca u drugi”.
Prevodio je s klasičnih jezika – Heraklit, Eshil, Euripid, Platon i Aristotel, Aristoafan i Sapfo, Catul, Horacije, itd, sa engleskog – Henry Miller, J. D. Salinger, Philip Roth, Joseph Heler, sa švedskog – Gunnar Ekelöf, Göran Somnevi, Aspenström, P.O. Engvist, sa norveškog – Ibsen i na stotinu drugih djela, često bez većega kvaliteta ali zato s većom zaradom.
Saarikoski je jedini u svijetu preveo obje Odiseje, i onu Homerovu i onu Joyceovu. I to maestralno.
Lirska tumačenja/11
Pentti Saarikoski
Thiarnia
*
Sedmica uoči Božića
bila je mirna niko nije dolazio
U vedrim noćima slušao sam kako more
pruža otpor, niko se ne želi zalediti, i Mliječni put
kao da je neko šaku soli prosuo duž nebeskog svoda
Bukowski i Corvalán
ne sreću se
zamjenjuju ispod pulta, ne potpisuje se
nikakav papir,
niko ko je obećao ne dolazi
al tapetar
on koji je zadnji parohijski komunista
on takođe gleda u zvijezde dok je vani i mokri
čuje ječanje mora, razmišlja
*
U mjesecu zumbula stižu topli dani
sjedim na stepeništu bakalnice i vidim zrak vibrira
Posmatram ljude koji se penju uz brdo
Nakon septembra dolazi oktobar
Danas smo imali ribu iglicu za ručak
to je rijetka riba ovdje na sjeveru
U vrijeme maslačaka i zumbula
čini se kako sam naučio pisati
pjesme u skladu sa gramatikom
prirode, u kojoj ću ostati jedno vrijeme,
u vrijeme zumbula ovce se izgone na pašu
i brodovi u jezera uranjaju
i Galzung predviđa propast zemalja zapadnih
Baštenska kolica stoje sa ručkama k nebu okrenutim
nos joj mijenja ljubičaste boje
ona kritikuje
u mojim se pjesmama
pojavljuje mnogo prazne priče ili tako nešto
one bi morale biti gušće
odgovaram
kažem
kada pišem
idem u šumu pečuraka
i pečurke se traže lutajući
tamo i ovamo bez hitanja
i kad nađem pečurku ne uzimam samo šešir
već takođe stablo i korijen
čak i micelije
koliko god da je to glupo i nekorisno
jer pjesma mora biti cijela biljka
a ne samo plod
dobar pjesnik
ne piše pjesmu
on je traži
*
Danas ona je kritična
nos zanosi k ljubičastoj
ona kritikuje
u mojim se pjesmama pojavljuje
mnogo prazne priče ili nešto slično
one bi morale biti gušće
odgovaram
kažem
kada pišem
ja idem u šumu po pečurke
i pečurke se traže lutajući
tamo i ovamo bez ikakve žurbe
i ako nađem pečurku ne uzimam samo šešir
već takođe dršku i korijen
čak i micelije
koliko god se to činilo glupo nekorisno
jer pjesma mora biti cijela biljka
a ne samo plod
dobar pjesnik
ne piše stihove
on ih traži
*
Bog reče Sotoni
ne klanjaj se nikome do meni
Bog stvori čovjeka od praha zemnoga
i reče Sotoni
to je moje remek-djelo klanjaj mu se
Sotona reče ne
obećao sam
da se neću klanjati nikome do tebi
Bog kazni Sotonu
tako što ga imenova za komandata u svom konc-logoru
i šta je to Bog
Francuzi kažu Dieu
indoevropska riječ koja znači blistati
na finskom nebesa
Jahve na arapskom
što znači puhati
Jurmala na finskom
jest jedno od Indrinih od hiljadu atributa
svijetlo
na kraj krajeva, Sotona je jedini vjernik
jedini se on sa Bogom oči u oči suočio
*
Misliti znači sjećati se
skupljam šišarke
borovi su visoki
i strašni
oni su vojnici koji govore strani jezik
docnije šišarke su u košarici ispred pećnice
majka ih baca u vatru
znam
da je i otac tuda negdje
*
Sizif je obavio posao za danas i s podnevnih visina
kotrlja se sunce k jugoistoku
jedino pravilo za stolom koje moraš naučiti
jest da jedeš skrušeno
Prije no se baciš na hranu
Odloži knjigu koju si čitao
o jednoj maloj državici u sjenci jedne moćnije
Nakon što si jeo operi svoje posuđe. Uradi to
mirno i onda si miran
sve do večeri kao da si oslobđen
težine priča koje još nisi čuo
Uvijek se može zlo naći u svijetu
uvijek više no što si mislo
Sizif je smrtnima otkrio besmrtnost
granice
Zatvaram vrata, zabravljujem, trčim
preko polja koliko me noge nose
tako da se ne mogu vidjeti iz praznih kuća
Stajem tek kada se nađem između borova
u borovoj šumi gdje rastu crne gljive ljudi
ljetnji gosti
koji bivaju gljive
pošto su otkrili
šta je gospodin Teesup znao, on koji je živio u planini
vidio sam njegovo ime napisano takođe
Tessup, i Tesupp, pa čak i Thisup,
Iza svog hrbata bio je on Ludi Amerikanac
Ali kroz borovu šumu ide staza
laka za praćenje ako se samo uhvati početak
i kad se brdo spušta s desne strane
postoji zasvođena kamena ploča i kada se svlada
Puca pogled nadaleko
kao u dječjoj igri vidi se cijelo selo
Prem je beznačajno mjesto leži toliko visoko
da podsjeća na stanište bogova
Koji naređuju svojim slugama da istražuju
kako bi u njihovim bazama
organizirali ljudske poslove
U sjenci jedne ovakve planine
i mali se osjeća sigurnim
Pogledaj kako se mirno iz svakog dimnjaka
Svake večeri dim podiže!
Pogledaj kako krasno vijuga putić
kako saobraćaj teče!
Uzalud sažalijevaš one koji se opiru
tako što misle drugačije,
uvijek se može naći zločin koji odgovara njihovoj kazni
Ludi Amerikanac
nosi oko vrata dva pokrupna
diska, u limu rezana, koje je držao
rezultatom svojih sunčevih mjerenja
Govorio je:
onaj koji je izmjerio sunce
zna više od onog koji pravi
motore, donosi oluke
Nemaju mašte oni
koji imaju vlast
Da bi istjerao vrane iz djeteliništa
zveckao je gospodin Tesup svojim limenim tanjirima i pjevao
neku neshvatljivu ali tužnu pjesmu
Kao sjećanje na Tesupa postoji
na planini, duboko ispod bogova,
visoko iznad ljudi,
jedan tetraedar, načinjen
od kolaca. Uz njegovu pomoć
mogu se orijentirati
prema plesališta
i kroz lavirint
prema kući
*
Rodio se 1939. u mjestu Impilhtiju, na sjevernoj obali Ladoškog jezera, u oblasti koja će, nakon Drugog svjetskog rata, pripasti Sovjetskom Savezu. Sa šesnaest godina započeo je studije grčke i rimske književnosti na univerzitetu u Helsinkiju. Sa dvadeset godina objavio je prvu knjigu poezije, najavivši svoj raskošni talenat. Slijede, vrlo brzo, još tri knjige, nakon kojih će biti proglašen jednim od najvećih finskih i nordijskih pjesnika što će se, odavde gledano, pokazati kao tačno. U Finskoj je bio kultna ličnost, “narodno dobro” i mit koji ide za njegovim imenom (alkoholizam, skandali, komunizam, Sovjetski Savez, Staljin, itd.) veoma je sličan onom homerovskom.
*
Na vrhuncu slave napušta Finsku osjetivši da je tamo njegov stvaralački potencijal lišen izazova. Uz to, njegova (treća po redu) supruga Mia Berner, Norvežanka, univezitetski profesor i pisac, živjela je u Švedskoj i on će, 1975. godine, preći Baltik i nastaniti se na ostrvu Thorn, gdje će provesti osam zadnjih životno najtežih, ali stvaralačkih najboljih godina. Tamo će napisati Thiarniu, lirsku triloginju koju, onaj koji ovu zgodu potpisuje, drži za jedno od ključnih djela savremene evropske poezije.
Mia Berner je okretna i snažna žena koja je znala, zatreba li, upotrijebiti i silu kao ključni argument. Berner pokušava da ga odvoji od alkohola, bezuspješno. Saarikoski je vrlo rano saznao da je alkoholičar (dijagnoza: alcoholismus chronicus, epilepsia symptomatica, Cirrosis hepatis, Encopresis), da je u nevolji, da mu se život skraćuje opasnom brzinom. Ali to je bio njegov životni stil, njegovo oruđe i zaštita – “kad sam trijezan dan nosi mene, kad sam pijan ja nosim dan” – i po tome je, vjerovatno, unikatna pjesnička pojava. Rijetki su pjesnici koji su napisali i jedan veliki redak u pijanom stanju. Umro je u četrdeset i šestoj godini života (24. augusta 1983. godine), ostavivši, ipak, iza sebe izvanredno (i obimno) književno djelo.
Izdvajamo knjige: Pjesme (Runoja) 1958, Druge pjesme (Toisija runoja) 1958, Pjesme i Hipponaksove pjesme (Runot ja Hipponaksins runot), 1959, Iz svijeta (Maailmasta) 1961, Šta se zapravo događa (Mitää tapahtuu todella) 1962, Idem kuda idem (Kuljen missä kuljen) 1965, Glasno (Ääneen) 1966, Vrijeme u Pragu, (Aika Prahassa)1967, Pisma mojoj ženi(Kirje vaimolleni) 1968, Gledam preko Staljinove glave (Katselen Stalinini pään yli ulo) 1969, Thiarnia: Plesalište u planini (Tanssilattia vuorella) 1977, Poziv na ples(Tanssiinkutsu), 1980, Mračni plesovi (Hämärän tanssit) 1983. Prvi dio trilogije, Plesalište u planini, smatra se jednom od najvećih skandinavskih lirskih tvorevina.
*
“Prevoditi znači prenositi ribu iz jednog vodenog rukavca u drugi”.
Prevodio je s klasičnih jezika – Heraklit, Eshil, Euripid, Platon i Aristotel, Aristoafan i Sapfo, Catul, Horacije, itd, sa engleskog – Henry Miller, J. D. Salinger, Philip Roth, Joseph Heler, sa švedskog – Gunnar Ekelöf, Göran Somnevi, Aspenström, P.O. Engvist, sa norveškog – Ibsen i na stotinu drugih djela, često bez većega kvaliteta ali zato s većom zaradom.
Saarikoski je jedini u svijetu preveo obje Odiseje, i onu Homerovu i onu Joyceovu. I to maestralno.