U svijetu moje babe muškarci su bili trudni (od posla), a žene noseće (od ljubavi).
Prvu neželjenu trudnoću imao sam valjda već u sedmoj godini, kada su me poslali da bacim škovace, a meni se nije dalo.
***
Ajme šta je meni bilo žao Bračana! Osobito u zimskim večerima, dok bi vani derao vjetar, a kiša tukla kao da neko maštilima bombizaje ponistre. Gledao bih daleka, žmirkava svjetla Supetra, Miraca, Sutivana i mislio kako li je jadnim ljudima tamo daleko, na kraju svita. Što ako je nekoga zabolio zub, ako je pao sa šufita, ako mu je žena dobila trudove…? Što ako mu se nije dogodilo ništa strašno, nego ga je samo zazeblo oko srca, pa je zaželio biti nekamo drugdje?
Više ih ne sažalijevam. Ne zato što se otok približio kopnu, nego zato što sâm sebi, kako godine prolaze, sve više sličim na Bračana, čovika s kraja svita.
***
Četvrta sam generacija ateista u obitelji. Bog je kod nas bio chef: njegovom smo milošću za Badnjak jeli fritule i bakalar, a onda bi na nj uspješno zaboravili sve do sljedećega prosinca.
A opet, ne može se živjeti bez vjere. Zato je valjalo otkriti evanđeliste koji neće skandalizirati moje ukućane. I pronašao sam ih: Princa Valijanta, Ripa Kirbyja, Bernarda Princea, poručnika Blueberryja, Riđobradog gusara, Luca Orienta…
***
Da se ne lažemo, galeb je štakor s krilima. Nema toga smrada, nečisti i gube gdje neće začeprkati kljunom. Unatoč svemu, o njemu sa zanosom pjevamo. Lijepima sve opraštamo.
Ulaz za djecu i vojnike/12
U svijetu moje babe muškarci su bili trudni (od posla), a žene noseće (od ljubavi).
Prvu neželjenu trudnoću imao sam valjda već u sedmoj godini, kada su me poslali da bacim škovace, a meni se nije dalo.
***
Ajme šta je meni bilo žao Bračana! Osobito u zimskim večerima, dok bi vani derao vjetar, a kiša tukla kao da neko maštilima bombizaje ponistre. Gledao bih daleka, žmirkava svjetla Supetra, Miraca, Sutivana i mislio kako li je jadnim ljudima tamo daleko, na kraju svita. Što ako je nekoga zabolio zub, ako je pao sa šufita, ako mu je žena dobila trudove…? Što ako mu se nije dogodilo ništa strašno, nego ga je samo zazeblo oko srca, pa je zaželio biti nekamo drugdje?
Više ih ne sažalijevam. Ne zato što se otok približio kopnu, nego zato što sâm sebi, kako godine prolaze, sve više sličim na Bračana, čovika s kraja svita.
***
Četvrta sam generacija ateista u obitelji. Bog je kod nas bio chef: njegovom smo milošću za Badnjak jeli fritule i bakalar, a onda bi na nj uspješno zaboravili sve do sljedećega prosinca.
A opet, ne može se živjeti bez vjere. Zato je valjalo otkriti evanđeliste koji neće skandalizirati moje ukućane. I pronašao sam ih: Princa Valijanta, Ripa Kirbyja, Bernarda Princea, poručnika Blueberryja, Riđobradog gusara, Luca Orienta…
***
Da se ne lažemo, galeb je štakor s krilima. Nema toga smrada, nečisti i gube gdje neće začeprkati kljunom. Unatoč svemu, o njemu sa zanosom pjevamo. Lijepima sve opraštamo.