To je kuća u koju čovjek kad uđe istovremeno i kuća ulazi u njega. I onda je čovjek crkva u crkvi. __________________________Jergović
Kad ljudima kažem odakle dolazim Iz Dubrava kraj Stoca, dakle Ljudi me skoro uvijek, kad čuju to Stolac Upitaju je li imalo živ Ugljenov hotel
Slabo, kažem im, ali jest živ i uvijek zatitra Prst mog druga Igora, kad smo mu kraj zidina Za razliku od mene – znate – on ga se sjeća Tamo je, kaže mi Igor, tamo je – pa ni on ne umije
Od svega, preživjelo je nekoliko drvenih predmeta Jedan imam kod sebe – eno ga u mojoj kući Znate – to je dio total dizajna Zlatka Ugljena: Gosti mi se na nj kupe ko na Betlehemsko svjetlo muhe
Ništa posebno, drvena posuda koja ničemu ne služi Osim svojoj svrsi – da oplemeni praznine I znate za što još – da u nju tišina prašinu przni Eto, živ ipak jeste Ugljenov hotel
I ponekad zatitra u prstu moga druga Igora On je u hotel ulazio i sad je hotel u njemu U kapini, uz Bregavu, daleko u bogu i u vremenu
Ugljen u bogu
To je kuća u koju čovjek kad uđe istovremeno i kuća ulazi u njega.
I onda je čovjek crkva u crkvi.
__________________________Jergović
Kad ljudima kažem odakle dolazim
Iz Dubrava kraj Stoca, dakle
Ljudi me skoro uvijek, kad čuju to Stolac
Upitaju je li imalo živ Ugljenov hotel
Slabo, kažem im, ali jest živ i uvijek zatitra
Prst mog druga Igora, kad smo mu kraj zidina
Za razliku od mene – znate – on ga se sjeća
Tamo je, kaže mi Igor, tamo je – pa ni on ne umije
Od svega, preživjelo je nekoliko drvenih predmeta
Jedan imam kod sebe – eno ga u mojoj kući
Znate – to je dio total dizajna Zlatka Ugljena:
Gosti mi se na nj kupe ko na Betlehemsko svjetlo muhe
Ništa posebno, drvena posuda koja ničemu ne služi
Osim svojoj svrsi – da oplemeni praznine
I znate za što još – da u nju tišina prašinu przni
Eto, živ ipak jeste Ugljenov hotel
I ponekad zatitra u prstu moga druga Igora
On je u hotel ulazio i sad je hotel u njemu
U kapini, uz Bregavu, daleko u bogu i u vremenu