Dvadeset i prvi je dan invazije na Ukrajinu, Govori novinarka u vijestima HRT-a Otac sjedi u Zagrebu i tiho govori Dvadeset i jedna godina Trebala je da na HRT-u bude vijest 26 godina od progona Hrvata Travnika Šutim Pita me, plaćaš li pretplatu Kažem, plaćam, moram Govori mi, Samo plaćaj Bit će vijest o nama iz Bosne Samo ako opet zarati Ali i tada ćemo mi biti krivi Kao i prvi put Kao i uvijek što smo krivi Mi smo njima daleko A ceste su loše Signal se prekida u kanjonu Vrbasa Lašvanska dolina Belfast Tu ti je to negdje Šutim Otac kaže, Gdje ti je daljinski da prebacim? Eto ti ga u ruci, kažem.
***
Alija je govorio da je Vlašić kapa Bosne Karadžić da je kapa Republike Srpske Samo Mate Boban ništa nije rekao Nije znao gdje smo Nije ga, valjda, zanimalo Kad smo došli gore Mi k’o Indijaci Praćke i strijele JNA granatira Travnik Bio jedan Musliman Smije nam se Viče ‘budale ste, pa ratujte’ Onaj mu pokojni govori Kuću branimo i svoju i tvoju On šuti Nije prošlo malo Zapalilo Franji Lujanovića Mirka Mišćeta kuću A jes’ je i obranio
***
Sranje je ovo u Ukrajini, Teško će narod izdržati Doduše, civili su im iza leđa, Kao što su i nama bili Govori otac Šutim Samo da im ne bude k’o kod nas Kad je sve završilo Tako malo dobrovoljaca Tako puno generala A tek penzije, kažem Da je nas bilo u pola toliko Kao što ih mirovinu ima Do Venecije bi uzeli Vratili bi i one vaze i saksije i slike Što su nam pokrali ’45.
Triptih o ocu
Dvadeset i prvi je dan invazije na Ukrajinu,
Govori novinarka u vijestima HRT-a
Otac sjedi u Zagrebu i tiho govori
Dvadeset i jedna godina
Trebala je da na HRT-u bude vijest
26 godina od progona Hrvata Travnika
Šutim
Pita me, plaćaš li pretplatu
Kažem, plaćam, moram
Govori mi,
Samo plaćaj
Bit će vijest o nama iz Bosne
Samo ako opet zarati
Ali i tada ćemo mi biti krivi
Kao i prvi put
Kao i uvijek što smo krivi
Mi smo njima daleko
A ceste su loše
Signal se prekida u kanjonu Vrbasa
Lašvanska dolina
Belfast
Tu ti je to negdje
Šutim
Otac kaže,
Gdje ti je daljinski da prebacim?
Eto ti ga u ruci, kažem.
***
Alija je govorio da je Vlašić kapa Bosne
Karadžić da je kapa Republike Srpske
Samo Mate Boban ništa nije rekao
Nije znao gdje smo
Nije ga, valjda, zanimalo
Kad smo došli gore
Mi k’o Indijaci
Praćke i strijele
JNA granatira Travnik
Bio jedan Musliman
Smije nam se
Viče ‘budale ste, pa ratujte’
Onaj mu pokojni govori
Kuću branimo i svoju i tvoju
On šuti
Nije prošlo malo
Zapalilo Franji Lujanovića Mirka Mišćeta kuću
A jes’ je i obranio
***
Sranje je ovo u Ukrajini,
Teško će narod izdržati
Doduše, civili su im iza leđa,
Kao što su i nama bili
Govori otac
Šutim
Samo da im ne bude k’o kod nas
Kad je sve završilo
Tako malo dobrovoljaca
Tako puno generala
A tek penzije, kažem
Da je nas bilo u pola toliko
Kao što ih mirovinu ima
Do Venecije bi uzeli
Vratili bi i one vaze i saksije i slike
Što su nam pokrali ’45.