Tri pjesme za Darka Cvijetića

Džuma

Sunce u trokut
Zaoštri cipele.

Kravata se u kragnu uvuče
Kao ona, gola, pod jorgan.

Kao pred gaženje snijeg
Njegov veš bijelinja

i u njemu spolovilo
zvečka dok ezan

ulicama hobla.
Kad utihne

od glava će ostati
samo uredno posložena obuća. 

 

Džamija 

Šadrvan šapuće mlazom
Vode, upaljač troši kremenje

Dim s cigareta razigrava dvorište
Gasulhana je pokvaren lift

Hodža ima bijele ruke, i lak selam
Njegov abdest je poput perja

Rodinog.

Kupola ima krivulju neba
A sedžda – oblik Havina tijela

Kad na nju padneš
Kao kišobran ti se sapne zemlja.

 

Dženaza 

Vozilo s posmrtnim ostacima
Štekće mehaničke harfove

U dušu umrlog hramlje masa,
Ruke su bob staza

Koja ponire u zemlju. (Jelovina
Po dnu tabuta
impotentna je.)

Hodžin glas prijeti nebom, Sudnjim
Danom, tom olimpijadom umiranja

Kad ćemo svi isto biti.

Glasovi se združuju u jedan
halalosum, halalosum, halalosum

I lopate brzopleto pletu
Zemljani džemper, tijelu meita.

Almin Kaplan 07. 09. 2016.