Tri pjesme o Gazi

KONAČAN RASKID

Učlanit ću se u bilje
Gadi mi se ljudski brlog
S adolfima u mozgu
I genocidom u Gazi
Ovjerenim govorom luđaka
Pred njim mase padaju trans
I poslušno kolju djecu

Lijepo je biti
Šumska trava
Ili planinski kaćun
Ne ubijaš nikog
Samo korijenjem
Tvoriš život

Učlanit ću se u bilje
U njemu smo rođeni
S glasom i jagodicom
Što znaju šta su
Oštice noža
Interkontinantalne rakete
Snajperi i atomske bombe
Savršena tehnologija smrti

Odlučio sam čvrsto
Nosit ću ličnu kartu
Poljskog cvijeta
Važnijeg od ljudi
I svake vlade
Na ubilačkom svijetu

Učlanit ću se u bilje
Neka naše vlati
Miluju planet
U predsmrtnom hropcu
Ka majka dijete
Koje joj izdiše u krilu

I JA SAM IZ GAZE I

I ja sam iz Gaze
Svakim otkucajem
Ishemičnog srca

I preko mog leša
Prelaze gusjenice
Izraelskih tenkova

Poginuo sam
Od kasetne bombe
Ubijen snajperskim metkom
Dokrajčen u ruševinama zgrade
Upravo izdišem od gladi
Skupa s djecom
Svedenom na kosture

I ja sam iz Gaze
Otiskom prsta
Mišlju bržom od rakete
I ja hodam između
Gomile leševa
Netom nakon
Tenkovske granate

Eno me stojim
U redu za kruh
Dok na nas puca
Izraelski snajperist
Evo nosim dijete
S otkinutom nogom
Umrijet će za koji tren
Na mojim rukama
Bit ću prazan
Do dna svijeta

Sjedim u skloništu
Peti put protjeran
Iz šatorskog naselja

I ja sam iz Gaze
Genocidnog pečata
Ljudskog uma

I JA SAM IZ GAZE II

I ja sam iz Gaze
Koja je Srebrenica
Koja je Aušvic
Koja je Hirošima
Koja je Troja
Koja mi stoji
Na dlanovima
Koju privijam
Na grudi