Tri pjesme

NIZ

Kiša. Ti držiš kišobran njemu, a tebi
Čovek koji kisne

 

PRVI KOMŠIJA BRETONOV

Misli kao bujica nose koru zemlje i njenu nedovoljno
pričvršćenu kosu
Kajak pleše, noseći vlasnika u nepoznate krajeve
Ispunjeni njegovim prisustvom, deca trče da stignu
On kiha od dodira hladnih struja
Vlasnik je već boja druge slike, drži četkicu, crvenom prelazi
Preko sebe
Zora je, otvaraju se vrata, nesta sav taj svet, čuje se zvuk testere
Hteo bih da mislim, ali sam umoran i stvaran

 

DRUGI KOMŠIJA BRETONOV

Na crvenom, u crnom, držeći belo, mlaz slanog putnika
poče da se kori
Stare bore mladića behu prepreke, što se nižu, nigde kraja
putu, nigde ostanak toku
Ala je teško, ala je surovo u doba suše biti mlaz
Ala je teško uspavati se pred sastavak, pred susret sa kreacijom
svog pravog toka
Kako zagrliti drugog da postaneš, a onda kad to uradiš kako
se oprostiti
San – java pobedila nije
Prekratak je
Nek su grube reči onih koji ne grle, sve dok tvoje jesu,
dok greju ovo nazeblo srce
Ne čujem ih, o ne čujem

Izudin Ašćerić 08. 08. 2025.