U viziti mi bračni par,
zême iz azilskog centra.
Tada,
prije puno ljeta, muž – šutljiva momčina, a ona živahna,
brbljiva i,
nekako po naški,
u svemu,
njemu, nagodna.
Danas on,
tijelom,
ruina.
Srčani,
moždani,
tlak,
i,
još od rata,
zalutalog metka –
– civil na liniji –
nakrivljen vrat.
I da hoće –
ni da gukne!
A ona,
za svoje godine,
i dalje dobrodržeća. Komad od žene!
Samo
nije mu više
onako nagodna.
Vidi ga, dodaje mu čašu s vodom,
i gleda ravno u oči, gori od djeteta. Stalno sam uz njega, a skoknem li do djece, odmah zove i kuka: ‘Gdje si dosad?I’ Ali, nema toga više: njemu Bosna, meni feminizam.
Frtalj života
Iz bolnice,
pravo u auto,
pa žustro nizbrdo.
Nedjelja,
sunčani novembar:
šetači,
samci i zaljubljeni parovi,
cuke,
mace,
i, u parku,
smeđe patkice.
A na uskoj stazi biciklisti,
sve sa šljemovima –
k’o vesele Švabe u montipajtonima!
Doktorka reče da
nemam rak.
Sretan,
već letim,
i nervira me auto predamnom.
Puž – puž!
Pođem da ga šibnem,
kad mi nasred ulice,
izleti neki staronja
sa psom na uzici.
Izbjegoh,
u posljednji čas!
I lanuh mu, krvavo,
kao da još maločas
ne dobih sudijsku nadoknadu,
bonus
za naredni
frtalj života.
Dorijan Grej
Na kontrolu, opet. Ona insistira da skinem trenerku,
i uljudim se.
Velim joj: “Vidiš, bona,
da kopnim!
Pleše mi,
i igra,
učkur oko trbuha.
Od haste, već treća rupica!”
Poslije me sestrić,
osmjeh luna,
a srce tepsija,
šiša u vrtu.
Prûta li, prûta – frcaju lišće i sjedine!,
Na kraju dodaje špiglo.
Lice friškog leša,
a pogled
očerupanog oroza.
Tri pjesme
Posjeta
U viziti mi bračni par,
zême iz azilskog centra.
Tada,
prije puno ljeta,
muž – šutljiva momčina,
a ona živahna,
brbljiva i,
nekako po naški,
u svemu,
njemu,
nagodna.
Danas on,
tijelom,
ruina.
Srčani,
moždani,
tlak,
i,
još od rata,
zalutalog metka –
– civil na liniji –
nakrivljen vrat.
I da hoće –
ni da gukne!
A ona,
za svoje godine,
i dalje dobrodržeća.
Komad od žene!
Samo
nije mu više
onako nagodna.
Vidi ga,
dodaje mu čašu s vodom,
i gleda ravno u oči,
gori od djeteta.
Stalno sam uz njega,
a skoknem li do djece,
odmah zove i kuka:
‘Gdje si dosad?I’
Ali, nema toga više:
njemu Bosna,
meni feminizam.
Frtalj života
Iz bolnice,
pravo u auto,
pa žustro nizbrdo.
Nedjelja,
sunčani novembar:
šetači,
samci i zaljubljeni parovi,
cuke,
mace,
i, u parku,
smeđe patkice.
A na uskoj stazi biciklisti,
sve sa šljemovima –
k’o vesele Švabe
u montipajtonima!
Doktorka reče da
nemam rak.
Sretan,
već letim,
i nervira me auto predamnom.
Puž – puž!
Pođem da ga šibnem,
kad mi nasred ulice,
izleti neki staronja
sa psom na uzici.
Izbjegoh,
u posljednji čas!
I lanuh mu, krvavo,
kao da još maločas
ne dobih sudijsku nadoknadu,
bonus
za naredni
frtalj života.
Dorijan Grej
Na kontrolu, opet.
Ona insistira da skinem trenerku,
i uljudim se.
Velim joj: “Vidiš, bona,
da kopnim!
Pleše mi,
i igra,
učkur oko trbuha.
Od haste, već treća rupica!”
Poslije me sestrić,
osmjeh luna,
a srce tepsija,
šiša u vrtu.
Prûta li, prûta – frcaju lišće i sjedine!,
Na kraju dodaje špiglo.
Lice friškog leša,
a pogled
očerupanog oroza.