Tri pjesme

…

u obližnjoj borovoj šumi
zakopani kućni ljubimci
i u vodi podavljeni okoćeni mačići
cvjetaju u nijemo poljsko cvijeće

vođena preobrazbom
obiteljsku sam tajnu zakopala
duboko u trbuh
najbolje prijateljice

već sutradan je kao grobni čempres
zasjenivši naš grad
ulice pretvorila u vlažne podrumske hodnike
u zagušljive crvene sudnice
poznanika i prijatelja

nevidljivi su
raspukli češeri
moje suze

…

za hranu
voljet ću te
kao što providan zumbul
pušta vjetar
sanjajući njegove struje
čitavu cvatnju i zrelost
sve do ponovnog povratka
pod zemlju

da svoje postojanje ucrta
kao neprimjetno strujanje
na stapkama nepoznatih biljaka

lovac

lažeš da je miris naranče
na tvojoj odjeći
umišljaj žene koja pretjeruje
i svakodnevno se druži sa sobnim biljkama

dugo zaudaram na nesanicu
dugo zaudaraš na promišljenu šutnju

kao što znaš čija su bedra
pod čipkom bijele svibanjske krošnje
i kako umiješ umiriti razjarenu životinju
tako moja medvjeđa slutnja
u tebi nanjuši
berbu

bilo je lijepo dok sam snivala
dok nisam spoznala
jezik vode
dok se nisam spotakla
o žute latice na tvojim usnama