Tri male alegorije

Nekadašnjem golmanu

Ono u čemu si bio jak
bile su visoke obrane između vratnica
ili očajnička istrčavanja
u noge centarfora sjurenog u mrežu.
Protekle su tolike godine a refleksi
bit će da su malo usporeni, ali ti, baci se
bez straha, daleko baci
tu podmuklu loptu, odbij ju
pesnicom ili se protegni
cijelom svojom dužinom pa ju skreni
u korner vrhom prstiju,
uostalom radi ono što znaš,
obrani.

Istomu

Sad kad ti je lopta u rukama
ne zadržavaj ju previše;
znaš bolje od mene
da s golmanove točke gledišta
lopta je dobra samo kad je daleko
od jedanaesterca, dakle
učini par koraka i zamahni
svom snagom svoga tijela.
Prati joj putanju, zamišljaj
da je na sapima kao Münchausen,
tamo gore visoko, iznad kruga na sredini
terena, daleko, daleko od podmuklih udaraca,
od žestokih okršaja, od namjernih
prekršaja, od izopačene igre.

Jednome beku

Popustila ti je pribranost
piljeći u mnoštvo na tribinama
ili si možda mislio na svoj povučeni život,
mnogo gori od ove smušene obrane,
velike rupe, rupetine
_______________________a on,
munjevito desno krilo,
za koga znaš da mu ne smiješ ostaviti prostor,
nego ga pomno čuvati,
preduhitrit ga
bio je dovoljan iznenadni

preokret nasuprot
i evo ga pred tobom
lopta na nozi, ubojitom
fintom izbacuje te iz ravnoteže
i odmah šutira:
hladan šut punom nogom
u donji kut i eto gola…

A onda evo i ti
napuštaš svoju zonu, prelaziš
crtu sredine terena
stišćeš zube, napreduješ u napad,
išćeš loptu, ideš u dubinu
i trčiš u sredinu:

neka netko za te poravna račun.

Preveo i priredio Tvrtko Klarić