Trebalo bi opisati košulju

Dugih rukava za početak,
To je lako.
Kuda sad, prema osobi što košulju tijelom
Ispunjava, prethodno navlači, zakopčava
Ogleda vrteći se čežnjivo u kukovima.

Stranputicom opisati zrcalno ogledalo treba
U trenju rečeničnom tražiti zvuk kojeg nema u
Standardu podstavit modal; na tipkovnici
Svečanom košuljom prekriti čežnju.

Pod udarcem prsta to je
Slovo kao dugme, plastično bijelo puce.
Toliko dugmadi za prebrojati, rasporediti, prišiti, ušiti
I zašiti. Sve koncem.
Kako opisati košulju u tolikom neznanju

Iznaći krojača, njegov rodoslov, zatim
Taktove pravilnog tkanja, hladnoću čiste rijeke;
Smežuranost kože, nakostriješenost
Svijetlih srebrenih dlačica desnice
Pri toplini užurbanih čestica prenijetih
S metalnog glačala. Slijedi kako treba

Erotična struna crvene nitne užurbanosti,
Ispeglani pamuk i sezonski uzorak,
Sempl izgubljene elegancije
Ne ponovljiva ukrštenica, saobraćaj koloriranih pruga
Dizajn beskrvne dekadencije, propadanja
u posmrtnu zemljicu – košuljicu.
Nositi ili biti nošen.

Na krojačkom stroju igra nožica, ušica, riječ i rečenica,
Meso, mišići, koža i kosti, singerica!
Ovratnik oko vrata, utor, podšav, džep za sadržaj –
Vjetar u kancelariji. Trag od krede na lopatici, prekrojena
Zazubica, inspekcija, znoj slobodnog čovjeka, vonj i nabor.
Sve bi trebalo uzeti u obzir.
Ubrzanu povijest svijeta, mjeru
Veliku bijelu košulju sretnog čovjeka na štapu
Taj kobni predumišljaj u pogledu, sitnije oči od sunca su.

Košulja
Kao košuta.
Odleprša.

Igor Knezović 17. 10. 2025.