Tragovi nestalog svijeta, trenuci

I

Talože se
I traže mjesto u jeziku,
Kad ne mogu biti dom.
Sve dok ne pojmim:
Ovdje sam kao mahovina na panju
Što truli i raspada se.

II

Zateknem ih u šetnji
Poznatim predjelom
I ukoče pogled na
Razvaljenom prozoru,
Ostatku izgorjelog kućnog zida,
Zahrđaloj tepsiji u gustom trnju…
Pokušam obnoviti skršenu cjelinu,
A ona odlebdi do groblja
Na kojem mrtvi
Neprolaznost oblikuju.

III

Iskoče iz novinske analize
U kojoj današnji mjeri sebe
Prošlim poretkom.
U parolama o etničkoj slobodi,
Demokratiji i Bogu
Što neprekidno obećava raj
Nevidljiva su lica
Ubijenih u njihovo ime.
Oni su brojevi koji pokazuju
Profit nacionalne tvornice smrti.

IV

Ponekad božanski su trenuci
U kojima izroni prošli svijet
Još neokrnjen, mlad.
Prizove ih miris svježeg kruha ujutro,
Odnekud poznat na ulici glas,
Šareni zmaj dok vijori na vjetru.
Tad nostalgija pretopi budućnost
U leguru s titrajem boja iz djetinjstva.

V

Nenadano se uglave
Između sna i jave.
Uvuku me u se nemilice
I svoje davano, raspalo lice
Otkopam kao arheolog povijesne
Kučine i trice.
Začas Aheront nebesno plavi
Iznutra me cijelog poplavi.