Utopile mi se košnice

Utopile mi se košnice
Dvadesetšest košnica
U prosekturi bolnice po podu curi sigurno ne ciklin sok i
Sigurno ne iz prepune vaze s cvijećem

I kunići mi se podavili
Svih sedam
Ništa nisam spasio od toliko Drine u kući

Oca devedesetgodišnjeg partizana s
Neretve – voda u krevetu zadavila
I sad
Na pod mu kaplje iz nosa u prosekturi

Pčele se daveći lijepile za zidove sobe
Kao kabalički nizovi

Imam i sina kojeg je pravi otac Bošnjak
Pred strijeljanje sakrio pod grane u voćnjaku

Sad mu dvadesetri i zimus na
Bogojavljenje isplivao
Krst časni i pop mu mokrom dao vino kuhano
Krije da je obrezan i krišom plače
Iza teretane

Utopile nam se košnice