Susret

Nekoliko puta sam susreo gospodina Gyorgya Konrada, na raznim skupovima. Čitao sam rado njegove tekstove, cijenio ga kao glasnika slobode, a sada imao priliku slušati i njegova uvijek dobro pripremljena predavanja. Jednom me njemu neko predstavio, rekao kako sam ovo i ono, on kimao glavom, njega nije trebalo predstavljati a takvih ovih i onih on je sigurno susreo mnogo u životu, poslije ih uglavnom zaboravio. Onda smo sjedili zajedno, novinar nas uslikao, ja pogrešno upotrijebio jednu riječ, pitao ga je li prevoditeljica njegovih knjiga na engleski njegov tumač, pa se on malo ljutnuo, ali smo se i kasnije ljubazno pozdravljali. Jednom me pozvao na kavu, navečer, da malo, reče, uz kavu porazgovaramo. Sjedili smo dosta dugo, on me pitao što mislim o političkoj situaciji u zemljama nastalim iz nekadašnje Jugoslavije, ja mu rekao da ne mislim ništa, onda se žalili kako je ta ljetna večer hladna, to ponovili nekoliko puta, pa se ubrzo razišli. Ništa važno ni pametno nismo rekli jedan drugom. Pisci čuvaju ideje za svoje tekstove i na kraju su potpuno i jedino u onome što napišu. U jednom časopisu su se poslije našla naša izlaganja s tog skupa. A i kava je bila dobra.

Predrag Finci 15. 09. 2019.