Stara Fojnica (1)

Poslo amidža Ilija svoju ženu, našu strinu Martu, u čaršiju. Dao joj banku da kupi ćulah.

– Faljen Isus, Sulejmane. Pošto ćulah?

– Osam dinara.

– More’l za banku?

– More kad je tebi.

Sva sretna – doletila uz Bariševicu, na Brdo, kući: „Pito osam dinara, a ko meni dao za banku.“

Selo ko selo – sedam se dana time zabavljalo.

Amidža Ilija ni riječi nije rekao svojoj ženi, našoj strini Marti. Veselje joj ne bi pokvario ni za dvi banke, a kamoli za dva dinara.

Marica Babić 09. 05. 2014.