Poslo amidža Ilija svoju ženu, našu strinu Martu, u čaršiju. Dao joj banku da kupi ćulah.
– Faljen Isus, Sulejmane. Pošto ćulah?
– Osam dinara.
– More’l za banku?
– More kad je tebi.
Sva sretna – doletila uz Bariševicu, na Brdo, kući: „Pito osam dinara, a ko meni dao za banku.“
Selo ko selo – sedam se dana time zabavljalo.
Amidža Ilija ni riječi nije rekao svojoj ženi, našoj strini Marti. Veselje joj ne bi pokvario ni za dvi banke, a kamoli za dva dinara.
Prethodni tekstovi
Stara Fojnica (1)
Poslo amidža Ilija svoju ženu, našu strinu Martu, u čaršiju. Dao joj banku da kupi ćulah.
– Faljen Isus, Sulejmane. Pošto ćulah?
– Osam dinara.
– More’l za banku?
– More kad je tebi.
Sva sretna – doletila uz Bariševicu, na Brdo, kući: „Pito osam dinara, a ko meni dao za banku.“
Selo ko selo – sedam se dana time zabavljalo.
Amidža Ilija ni riječi nije rekao svojoj ženi, našoj strini Marti. Veselje joj ne bi pokvario ni za dvi banke, a kamoli za dva dinara.