Slike

I

Мodre se srbi u potoku.
Pozelenjeli hrvati na sprženom proplanku.
Crni se usirena krv muslimana u učionici osnovne škole.

Pomračenje Sunca i Мjeseca u ljubičasto podne.
Priroda je okrečena proljetnim beharom, u zasljepljujućoj navali cvatnje.
Bijelim se od stida, i patnje.

II

U oku izvrćenom iz očne duplje maglica svemirnog daha.
Iz prstena na odsječenoj lijevoj ruci mig ljubavi.
Iz prerezanih glasnica bijelog sveštenika
kaplju slogovi imena Alaha.

III

Oči iskočile u prašinu.
Rascopana lobanja na rascopanoj kaldrmi.
Ruke i noge leže unaokolo, same sebi dovoljne,
nezavisne, odsječene od bivšeg jedinstvenog bića
koje se mazilo imenom “čovjek”.
Crvena krvna zrnca razdvojena od bijelih.
Uredno složene misli u mozgu građanina rasule se
po pločniku boje čelika.
Komadi kože lepršaju kao zastavice.
Kompaktna masa leđa odiše moćnim prisustvom.
Iz šarenih krpica plućnih maramica
mjehurići kiseonika vraćaju se u odaje
Boga Tvorca.

1992.