36.

Malo mi se jedna pjesma pokvarila,
Pa zovnem Stojića da pjesmu popravi.

– Tko ti je ovo pisao, Petroviću,
Ko ni sebi, ni drugome,
Teško je to popraviti, al probat ću nešto,
Ima ovih novih materijala iz inozemstva
Malo su poskupi, ako hoćeš, kaži,
Pa da poručim brzom poštom,
Za dva-tri dana
Bilo bi gotovo.

Gledam blijedo u Stojića,
Mislim se – što se pravi naivan,
On pisao pjesmu, a sad pita
Tko ti je pisao?

Gledam ga, gledam
I u oči mu kažem:
– Stojiću, majstore, ti si je pisao,
Ne mogu vjerovati da si zaboravio.

– Vidim da sam ja pisao, kaže Stojić.
– Vidi se, odlična je pjesma,
Samo je tinta malo popustila,
Vrijeme je nagrizlo pa je izblijedjela,
A odlična pjesma, odlična, kažem ti,
Ništa ovdje popravljat ne treba!