U petom smo osnovne počeli mijenjati učionice Na tehničko smo išli u zadnju učionicu u desnom krilu zgrade Tamo ćemo kasnije ići na kemiju i fiziku Jednog me dana zaključala u dugu bijelu komodu Prvo sam se opirala Nisam mogla ući Onda je došao on Pomogao joj da me strpa Drugi su se smijali Nitko nije rekao ‘nemoj’, ‘pusti je’ Nitko od njih dvadeset i osam Dvadeset sam minuta bila u toj komodi Na početku sata Prijavili su nastavnici koga nema Prijavili su mene Kasnije ću dobiti neopravdan sat zbog tog Jer se nisam javila da sam ipak u učionici Nisam se javila jer nisam mogla Samu sebe osloboditi iz te komode Mogao je to samo netko drugi Nastavnica je uporno pitala gdje sam Kako me nema, ako su mi stvari tu Da ne vidi razlog zašto bih pobjegla sa sata Ona se ustala Došla i otvorila Izišla sam sva bijela i ispijena Pitala me što sam radila u komodi Kako mi je palo na pamet sakriti se u komodi Ništa nisam rekla Samo sam istrčala iz učionice Ona je trčala za mnom Povratila sam nasred hodnika Naišao je profesor Adžaga Predavao nam je povijest Strah i trepet škole Pitao me šta je bilo Samo sam rekla Zaključali me Zatvorili me u komodu Kad je ušao u zbornicu Još sam bila na hodniku Čučnula kod onog velikog filandendrona Mislim da ga i danas imaju Čula sam ga kako im govori Jebem li vam svima i Boga i majku i zemlju Ubit će dijete Nitko nije ustao nitko se nije pomjerio s onih plavih stolica Samo on Taj jedan jedini čovjek Došao Podigao me Odveo pedagoginji I rekao Pričaj šta je bilo Sve joj ispričaj Adžaga je u mojim očima tada bio velik i hrabar Jedini čovjek kojeg sam čula da je smio opsovati Boga Da se usudio opsovati Boga Od tog sam da dana zavoljela Volim ga i danas Mrtvog Volim ga onako kako se voli otac Još i više Onako kako se voli sam Bog Pedagoginji kažem Kad ne mislim o tome kako da njih ubijem Mislim kako da ubijem sebe Gledala sam film Čovjek je ubio nekoliko ljudi i onda sebe Znate li vi Kako se to radi Znate li vi kako bi se to moglo Napraviti
Ona samo šuti Šuti i puši Pošalje me ponovo na sat
Tada u hodniku osjetim Točno znam To je u meni živo i danas Kako se otvara Prva točka velikog poraza i poniženja Kako nastaje jedna metastaza raka na duši I neće je nikad Ništa Neće je nikad nitko uspjeti zaliječiti Od tog se ne možeš oporaviti Tog se jutra otvorilo ništavilo u meni Razmahalo se ko babina lepeza I ništa Ništa ga neće ubiti Presuditi mu mogu samo ja Znam to danas Ako presudim sama sebi
(Jebem li joj i Boga i majku i zemlju Hladnokrvna i ravnodušna Ko kakav jugoslavenski birokrata kad zaprima prijavu o psovanju druga Tita i odlučuje hoće li odmah ili s rokom od 48 sati poslati nekog na Goli otok Okrenula se za mnom nije Nije me ni zagrlila Ni rekla Ne boj se Proći će Riješit ćemo to Boli li te Gdje te udarila Ništa nije izustila Pitala me samo Vidim li gdje je upaljač spustila Da sam mogla Da sam znala U usta bih joj ga gurnula)
Bešćutna je bila Bešćutne su bile njene oči Njene ruke sigurne u namjeri Da ništa ne poduzmu Kada umre Silno ću se razveseliti O kako ću se samo razveseliti Odzvonilo je i tebi Nosit ćeš me na duši Sanjaš li me nekad Sjećaš li se Koliko su me puta u tvoj ured doveli A ti ništa nisu poduzela Nijednu jedinu pedagošku mjeru Sanjaš li me Progonim li te Sjećaš li se moje poderane crvene beretke Sjećaš li se one krvave zelene dukserice Kad su me prvi put doveli Pamtiš li moju kosu Moj pogled pun straha i jada Pamtiš li to okruglo lice Pjegice na nosu Pamtiš li moja spuštena ramena I sjećaš li se Kako sam te pitala Možete li išta učiniti Možete li me spasiti Danas mislim o tebi Napunila si 40 godina staža Primaš mirovinu Imaš vremena misliti o sebi po cijele dane Pitaš li se ikad Koliko si samo očaja proizvela Ako si oduvijek bila takva Za koliko si nesreće kriva Tebi bi se trebalo suditi Židovi imaju Eichmanna Ja imam tebe Jednom ćemo se sresti Ne bih te ubila Ne bih ti ništa uradila Samo bih te otela Zarobila I pustila da umireš U mraku U istom onom mraku kojem sam ja bila Koji me i danas opsjeda Sat po sat Dan po dan Ne bih na tebe potrošila metak sve i da ga imam Na tebe bih potrošila sav svoj mrak U tvoje bih ga vene Ubrizgala Samo da vidiš Kako je kad nešto izjeda iznutra Iz srca Iz želuca Iz žučne kese Jebem li ti i Boga i majku i zemlju
Šesti razred, prvo polugodište
U petom smo osnovne počeli mijenjati učionice
Na tehničko smo išli u zadnju učionicu u desnom krilu zgrade
Tamo ćemo kasnije ići na kemiju i fiziku
Jednog me dana zaključala u dugu bijelu komodu
Prvo sam se opirala
Nisam mogla ući
Onda je došao on
Pomogao joj da me strpa
Drugi su se smijali
Nitko nije rekao ‘nemoj’, ‘pusti je’
Nitko od njih dvadeset i osam
Dvadeset sam minuta bila u toj komodi
Na početku sata
Prijavili su nastavnici koga nema
Prijavili su mene
Kasnije ću dobiti neopravdan sat zbog tog
Jer se nisam javila da sam ipak u učionici
Nisam se javila jer nisam mogla
Samu sebe osloboditi iz te komode
Mogao je to samo netko drugi
Nastavnica je uporno pitala gdje sam
Kako me nema, ako su mi stvari tu
Da ne vidi razlog zašto bih pobjegla sa sata
Ona se ustala
Došla i otvorila
Izišla sam sva bijela i ispijena
Pitala me što sam radila u komodi
Kako mi je palo na pamet sakriti se u komodi
Ništa nisam rekla
Samo sam istrčala iz učionice
Ona je trčala za mnom
Povratila sam nasred hodnika
Naišao je profesor Adžaga
Predavao nam je povijest
Strah i trepet škole
Pitao me šta je bilo
Samo sam rekla
Zaključali me
Zatvorili me u komodu
Kad je ušao u zbornicu
Još sam bila na hodniku
Čučnula kod onog velikog filandendrona
Mislim da ga i danas imaju
Čula sam ga kako im govori
Jebem li vam svima i Boga i majku i zemlju
Ubit će dijete
Nitko nije ustao nitko se nije pomjerio s onih plavih stolica
Samo on
Taj jedan jedini čovjek
Došao
Podigao me
Odveo pedagoginji
I rekao
Pričaj šta je bilo
Sve joj ispričaj
Adžaga je u mojim očima tada bio velik i hrabar
Jedini čovjek kojeg sam čula da je smio opsovati Boga
Da se usudio opsovati Boga
Od tog sam da dana zavoljela
Volim ga i danas
Mrtvog
Volim ga onako kako se voli otac
Još i više
Onako kako se voli sam Bog
Pedagoginji kažem
Kad ne mislim o tome kako da njih ubijem
Mislim kako da ubijem sebe
Gledala sam film
Čovjek je ubio nekoliko ljudi i onda sebe
Znate li vi
Kako se to radi
Znate li vi kako bi se to moglo
Napraviti
Ona samo šuti
Šuti i puši
Pošalje me ponovo na sat
Tada u hodniku osjetim
Točno znam
To je u meni živo i danas
Kako se otvara
Prva točka velikog poraza i poniženja
Kako nastaje jedna metastaza raka na duši
I neće je nikad
Ništa
Neće je nikad nitko uspjeti zaliječiti
Od tog se ne možeš oporaviti
Tog se jutra otvorilo ništavilo u meni
Razmahalo se ko babina lepeza
I ništa
Ništa ga neće ubiti
Presuditi mu mogu samo ja
Znam to danas
Ako presudim sama sebi
(Jebem li joj i Boga i majku i zemlju
Hladnokrvna i ravnodušna
Ko kakav jugoslavenski birokrata kad zaprima prijavu o psovanju druga Tita i odlučuje hoće li odmah ili s rokom od 48 sati poslati nekog na Goli otok
Okrenula se za mnom nije
Nije me ni zagrlila
Ni rekla
Ne boj se
Proći će
Riješit ćemo to
Boli li te
Gdje te udarila
Ništa nije izustila
Pitala me samo
Vidim li gdje je upaljač spustila
Da sam mogla
Da sam znala
U usta bih joj ga gurnula)
Bešćutna je bila
Bešćutne su bile njene oči
Njene ruke sigurne u namjeri
Da ništa ne poduzmu
Kada umre
Silno ću se razveseliti
O kako ću se samo razveseliti
Odzvonilo je i tebi
Nosit ćeš me na duši
Sanjaš li me nekad
Sjećaš li se
Koliko su me puta u tvoj ured doveli
A ti ništa nisu poduzela
Nijednu jedinu pedagošku mjeru
Sanjaš li me
Progonim li te
Sjećaš li se moje poderane crvene beretke
Sjećaš li se one krvave zelene dukserice
Kad su me prvi put doveli
Pamtiš li moju kosu
Moj pogled pun straha i jada
Pamtiš li to okruglo lice
Pjegice na nosu
Pamtiš li moja spuštena ramena
I sjećaš li se
Kako sam te pitala
Možete li išta učiniti
Možete li me spasiti
Danas mislim o tebi
Napunila si 40 godina staža
Primaš mirovinu
Imaš vremena misliti o sebi po cijele dane
Pitaš li se ikad
Koliko si samo očaja proizvela
Ako si oduvijek bila takva
Za koliko si nesreće kriva
Tebi bi se trebalo suditi
Židovi imaju Eichmanna
Ja imam tebe
Jednom ćemo se sresti
Ne bih te ubila
Ne bih ti ništa uradila
Samo bih te otela
Zarobila
I pustila da umireš
U mraku
U istom onom mraku kojem sam ja bila
Koji me i danas opsjeda
Sat po sat
Dan po dan
Ne bih na tebe potrošila metak sve i da ga imam
Na tebe bih potrošila sav svoj mrak
U tvoje bih ga vene
Ubrizgala
Samo da vidiš
Kako je kad nešto izjeda iznutra
Iz srca
Iz želuca
Iz žučne kese
Jebem li ti i Boga i majku i zemlju