Niska je za težaka
pognutog nad njom da je mrvi.
Visoka za alpinistu na četiri šape
na stropu svijeta.
Pod vodom je za mornara
koji plovi ocenaom.
Okrugla je za drevnog astronoma
koji je ugledao njezinu sjenu
otisnutu na Mjesecu.
Nedovoljna za carstvo
što htjelo ju je cijelu.
Crna rupa za rudara
koji u podzemnom rovu cijepa
svoj maslac ugljen.
Jezgra joj je željezna
za one koji o njoj uče u školi.
Hrđa je o zalasku sunca
nad morem koje blijedi.
Vrt za one koji je mogu zalijevati
ulje i vino za one koji umiju prešati.
Nosač je pa podnosi teret.
Utrka je s preponama
za zbunjenoga gosta
koji granice preskače
preko žilet-žice.
Ima mnogo bodlji, ali ni jednu među,
zatvoriti je unutar ogradā iza zidina
uzaludan je poduhvat:
Zemlja je vjetar i ne može se zarobiti.
Duša joj je od praha
a kašalj od pepela,
iskašljava lavu.
Zemlja je danas, a sutra tko zna.
Tamo je gdje još uvijek vrišti krv što
prosu je Abelov brat,
u prvo izgubljeno vrijeme.
Posijana je po zvijezdama
za kolovoških noći
sjajnih od iskri.
Zemlja smo mi
sazdani od gline
i od daha koji je došao izdaleka
da ispuni a onda nestane.
Govorkanja o Zemlji
Niska je za težaka
pognutog nad njom da je mrvi.
Visoka za alpinistu na četiri šape
na stropu svijeta.
Pod vodom je za mornara
koji plovi ocenaom.
Okrugla je za drevnog astronoma
koji je ugledao njezinu sjenu
otisnutu na Mjesecu.
Nedovoljna za carstvo
što htjelo ju je cijelu.
Crna rupa za rudara
koji u podzemnom rovu cijepa
svoj maslac ugljen.
Jezgra joj je željezna
za one koji o njoj uče u školi.
Hrđa je o zalasku sunca
nad morem koje blijedi.
Vrt za one koji je mogu zalijevati
ulje i vino za one koji umiju prešati.
Nosač je pa podnosi teret.
Utrka je s preponama
za zbunjenoga gosta
koji granice preskače
preko žilet-žice.
Ima mnogo bodlji, ali ni jednu među,
zatvoriti je unutar ogradā iza zidina
uzaludan je poduhvat:
Zemlja je vjetar i ne može se zarobiti.
Duša joj je od praha
a kašalj od pepela,
iskašljava lavu.
Zemlja je danas, a sutra tko zna.
Tamo je gdje još uvijek vrišti krv što
prosu je Abelov brat,
u prvo izgubljeno vrijeme.
Posijana je po zvijezdama
za kolovoških noći
sjajnih od iskri.
Zemlja smo mi
sazdani od gline
i od daha koji je došao izdaleka
da ispuni a onda nestane.
Preveo Tvrtko Klarić