***

Savjest

U knjigama žive krokodili i zmajevi,
ako budete uporno otvarali knjige,
može se dogoditi da ih pronađete
zadržite, pripitomite…
Godinama tako lažem djecu
Jer, otvoriti knjige nije dovoljno
treba otključati prolaz u vlastitoj glavi
kroz koji će zmajevi, vile i sva ta divna stvorenja
ušetati u naš život.

  Ponekad se, u strahu, pitam
što ću sa svim tim ljudima ako odrastu
svima onima koji nisu suspjeli
probuditi svoga zmaja?
Zamišljam lica koja stoje ispred promotorskog stola
i došaptavaju se:
– Ovo o čemu piše ova žena ne postoji!

 Jadni  zmajevi skamenjeni u fosilima!
Stotinama godina miruju u snu iz koga ih ne budi
nikakva vatra usijanih srca, iskra nemogućih misli.

 Previše je glava u kojima sjemenke mašte nikako da proklijaju
suviše su zalijevane pedagogijom,
uplašene pozivima beskrajnih dubina slobode,
odlučne u namjeri da čvrsto začepe uši
kada ih neki nespretni čarobnjak pozove kroz ključaonicu.

 Moj zmaj se stisnuo uz mene, nevidljiv, proziran,
Toliki svjetovi ne postoje
samo za one koji su čvrsto odlučili ne gledati.
Ima zmaj, nema zmaj,
postoji žuti snijeg
i suncokret koji se zaljubio u Mjesec.
Možda sam nekima stvarno lagala.
Jutros me tako divno
 peče savjest.