Satori

Dok u krevetu maziš svog kućnog demona
povijena u oblak od jastuka i jorgana,
dok ti došaptava odgovore
kojih se nisi sjetila na vrijeme
(razmjenjujete rečenice kao ping pong loptice)
među kubističkim sjenama na zidu
sve što te je mimoišlo
ima moje obrve.
Sve što te je mimoišlo
u stoljeću njihove ere,
i pričinjava ti se život cio
muškarac koji te prevario

Na prozoru mutno demokratsko svitanje
nastavlja isplaćivati kredit za kola, stan
i frizuru vanbračne praunuke gospođe Safije.
Za mrkvom okačenom o štap mazga produžiće
kad za koji trenutak
budilnik iz mobitela
oglasi Vivaldijevo Proljeće.

Asmir Kujović 09. 12. 2012.