__________________________Saši
__________________prolaznost grabi
__________________smeteno kroz nas
_______________________Pol Celan
Isto je bilo i u minulim vječnostima:
pili smo malvaziju
ti si govorila o junačkoj smrti plesača Luja Daviča
Njegoševom opčinjenošću Rafaelovim Preobraženjem
Vergilijevom grobu u podnožju brda Posilipo
i Bajronovom spjevu o Marinu Falijeriju
nesrećnom duxu venetarumu
čija se odrubljena glava skotrljala
niz stubište Duždeve palate.
Ja sam cijelo vrijeme gledao tvoje ruke
prizivajući se Rafaelove Katarine Aleksandrijske.
Onda sam počeo tlapiti da se prošlo i buduće
množi sa zaboravom
jer se obični svijet širi bezgranično
pretjerano pogledujuću natrag
premda je preostalo vrijeme prekratko:
i k tome još skriveno i okrutno
kao dželatov pribor.
Još si kazala da od Crnogoraca dobijaš samo dobro
a ja sam primijetio da su
potomci gordih glavosjeka
umišljenih čuvara nacionalnog zavjeta
vojnika svjetske revolucije
u međuvremenu postali
bezopasna i prolazna bića:
portiri, pozornici, posteljoizdvci –
i potom zamislio rimskog pretora Maksimina Daja
kako čežnjivo gleda ruke Katarine Aleksandrijske
dok zaštitnica branitelja vjere
biblioteka, studenata i izdavača knjiga
ubjeđuje njegovih pedeset filozofa
da su Otac, Sin i Duh Sveti
nezbunjiva tajna:
i kako gordi Rimljanin naređuje
da joj lijepe ruke
sasijeku na točku sa bodežima.
Ko to još zbori?
Jesi li ti ili ja?
Bez riječi.
Je li instikt koji je stigao prekasno
sad iskrsava?
24. april 2017.
Ruke Katarine Aleksandrijske
__________________________Saši
__________________prolaznost grabi
__________________smeteno kroz nas
_______________________Pol Celan
Isto je bilo i u minulim vječnostima:
pili smo malvaziju
ti si govorila o junačkoj smrti plesača Luja Daviča
Njegoševom opčinjenošću Rafaelovim Preobraženjem
Vergilijevom grobu u podnožju brda Posilipo
i Bajronovom spjevu o Marinu Falijeriju
nesrećnom duxu venetarumu
čija se odrubljena glava skotrljala
niz stubište Duždeve palate.
Ja sam cijelo vrijeme gledao tvoje ruke
prizivajući se Rafaelove Katarine Aleksandrijske.
Onda sam počeo tlapiti da se prošlo i buduće
množi sa zaboravom
jer se obični svijet širi bezgranično
pretjerano pogledujuću natrag
premda je preostalo vrijeme prekratko:
i k tome još skriveno i okrutno
kao dželatov pribor.
Još si kazala da od Crnogoraca dobijaš samo dobro
a ja sam primijetio da su
potomci gordih glavosjeka
umišljenih čuvara nacionalnog zavjeta
vojnika svjetske revolucije
u međuvremenu postali
bezopasna i prolazna bića:
portiri, pozornici, posteljoizdvci –
i potom zamislio rimskog pretora Maksimina Daja
kako čežnjivo gleda ruke Katarine Aleksandrijske
dok zaštitnica branitelja vjere
biblioteka, studenata i izdavača knjiga
ubjeđuje njegovih pedeset filozofa
da su Otac, Sin i Duh Sveti
nezbunjiva tajna:
i kako gordi Rimljanin naređuje
da joj lijepe ruke
sasijeku na točku sa bodežima.
Ko to još zbori?
Jesi li ti ili ja?
Bez riječi.
Je li instikt koji je stigao prekasno
sad iskrsava?
24. april 2017.