Na hercegovačkom dijalektu to znači dugme. Dodirnuo sam dugme na jastučnici i izgovorio :
Puta.
***
Nisam rekao mama.
Moja mama je trudna radila u biblioteci Hasan Kikić u Sarajevu. Knjiška prašina je kroz njenu krv prešla u mene. Ručala je grašak sa jagnjetinom uhvatila tramvaj i pošla na porođaj u bolnicu na Koševu. Ponela je dve knjige. Jedna od njih je bila Manov Čarobni Breg. Mislila je da će čitati porađajući se. To je tako naivno. Među zatvorenim koricama raspravljali su Nafta i Setembrini. Anton Kaflovič Ferge je pričao svoje priče. Madam Šoša je lupala vratima. Posle sam mnogo voleo tu knjigu.
To je fina verzija porođaja.
Postoji okrutnija.
Porođaj je trajao 34 sata. Nije mi se dolazilo na svet koji sam kasnije zavoleo.
Izvadili su me forcepsom. Majku su sekli. Doktor je zaboravio da je zašije. Šio ju je na hladno. Ona je vriskala. Doktor je rekao:
– Šuti ili ću te ostavit tako.
Stavili su je u isti krevet sa drugom ženom, u krvi.
Majka je bila sklona drami. Bilo bi mi lakše da verujem da je to izmislila.
Skoro sigurno nije.
***
“Na koga beba liči?”
“Ne liči ni na koga”, rekla je Filis. I primakli su joj se još bliže.
“A znam, znam rekla je Kerol. On liči na Tatu.” Onda su se pažljivije zagledali u bebu.
“Ali na koga Tata liči?” upitala je Filis.
„Na koga tata liči?” ponovila je Elis. I svi su odjednom pogledali u kuhinju gde je otac sedeo za stolom, okrenut prema njima leđima.
„Pa, nikog“ rekla je Filis I počela malo da plače.
“Ćuti!” rekla je baba i pogledala u stranu pa opet nazad u bebu.
“Tata ne liči ni na koga”, rekla je Elis.
„Ali mora da liči na nekoga.” rekla je Filis brišući oči jednom trakom. I svi su, sem babe, pogledali u oca, koji je sedeo za stolom.
On se okrenuo u stolici i njegovo lice je bilo belo i bez izraza.
Tako je to opisao Rejmond Karver.
Izrazito sam ličio na oca.
***
Otac me je prvi video.
Baba je pitala :
– Bolan, Boro, jel mi fin?
Otac je odgovorio:
– Vidjećeš, Olgo.
Olga je ponovila:
– Bolan, Boro, jel mi fin?
Boro je rekao:
– Vidjećeš, Olgo.
– Ja došla u bolnicu – pričala mi je posle Olga – a ti – ko žbanj.
I pokazala je kako sam je gledao odozdo.
Žbanj je neki mali sud, bardak.
Rahitičnu glavu sam dugovao neuhranjenosti majke koja je dobila menstruaciju u šesnaestoj.
Majka je pitala Olgu:
– Bona majko, jel mi fin?
Olga se smejala:
– A ja rekla jes – odgovorila je.
A ti – ko žbanj.
Kad se smejala nos bi joj postao krofnast.
Dodala je
Zavolela sam te kad si progovorio.
Ne čudi me.
– Ti misliš brže nego što govoriš – rekla mi je Tanja. – A govoriš kao da se otresaš tela.
Gazap je bio nesrećnik, u originalu goropadnik. Tako se zove jedna turska bomba.
Ters – je bio antiprotivni osobenjak .
Bihuzur je značilo uznemiren.
Da li ters može biti bihuzur? Redovno.
Da li je garib može biti gazap? Mislim da može.
-Naaaakav. – Od „nekakav“. To je pogrdan izraz.
– Noooosiii. – Pusti me s tim.
U našoj kući su govorili:
– Ne primaj mi ogluške!
I:
– Nalet te bilo.
I govorili su:
– Niđe veze.
I govorili su:
– Isto ništa.
Žic! – to je bila rečca za razdraživanje.
Kao da si nekog ubo žicom.
– Žic!
***
Jedan život jedan cvijet nade raste tiho u srcu tvom Drugi za te ovaj svijet grade s malo prave istine u tom…
***
Bila je 1960.
Prestupna godina.
Nazvali su je godinom Afrike. Te godine je sedamnaest afričkih država postalo nezavisno. Snimljen je Crni Orfej. Poginuo je Alber Kami.
Jugoslovenski i grčki tanker sudarili su se u Bosforu. Sudarila su se dva voza i dva aviona. Duvala su dva tajfuna. Svet su zatresla dva zemljotresa. Uhapšen je Ajhman. Izabran je Kenedi.
Na dvokolici je leteo Juda Ben Hur.
Belka i Strelka, zajedno sa biljkama i njuškajućim miševima, vratili su se iz svemira. Poginuli su Pčolka i Muška. Batiskaf Trst dosegao je najnižu tačku na zemlji.
Počeo je kinesko sovjetski raskol i rat u Vijetnamu. Hruščov je udarao cipelom. Klej je lebdeo kao leptir i ujedao kao pčela.
Te godine Gabi Novak je pevala Plešite, sjene a Đorđe Marjanović Pesmu Raznosača Mleka.
Narod je igrao tvist. Brisali su se peškirom, a nogom gasili pikavac.
Preslušavam moje pesme vršnjakinje.
Marina i Ja Mustafa me malo vesele a malo gnjave. Are you lonesome tonight mi je irelevantna. Zelena polja me još mogu rasplakati.
Jedna pesma – vršnjakinja počinje sa:
Don’t know much about history.
U Moskvi i Pekingu su kritikovali savez komunista Jugoslavije.
Žan Pol Sartr je sreo Tita u Beogradu. U poseti je bila i američka šesta flota. Amerika je odobrila novčanu pomoć Jugoslaviji. Otvoreni su hotel ostrvo Sveti Stefan i nacionalni park Mljet.
Počeo je da se prikazuje La Dolce Vitta. Pretili su mu cenzurom.
Rođen sam osmog maja. Na dan pobede nad fašizmom.
Era de maggio e te cadeano ‘nzino
A schiocche a schiocche, li ccerase rosse
Rođenje
Iz romana “Mostar”
Puta.
Moja prva reč.
Znači kurva na italijanskom.
Na hercegovačkom dijalektu to znači dugme. Dodirnuo sam dugme na jastučnici i izgovorio :
Puta.
***
Nisam rekao mama.
Moja mama je trudna radila u biblioteci Hasan Kikić u Sarajevu. Knjiška prašina je kroz njenu krv prešla u mene. Ručala je grašak sa jagnjetinom uhvatila tramvaj i pošla na porođaj u bolnicu na Koševu. Ponela je dve knjige. Jedna od njih je bila Manov Čarobni Breg. Mislila je da će čitati porađajući se. To je tako naivno. Među zatvorenim koricama raspravljali su Nafta i Setembrini. Anton Kaflovič Ferge je pričao svoje priče. Madam Šoša je lupala vratima. Posle sam mnogo voleo tu knjigu.
To je fina verzija porođaja.
Postoji okrutnija.
Porođaj je trajao 34 sata. Nije mi se dolazilo na svet koji sam kasnije zavoleo.
Izvadili su me forcepsom. Majku su sekli. Doktor je zaboravio da je zašije. Šio ju je na hladno. Ona je vriskala. Doktor je rekao:
– Šuti ili ću te ostavit tako.
Stavili su je u isti krevet sa drugom ženom, u krvi.
Majka je bila sklona drami. Bilo bi mi lakše da verujem da je to izmislila.
Skoro sigurno nije.
***
“Na koga beba liči?”
“Ne liči ni na koga”, rekla je Filis. I primakli su joj se još bliže.
“A znam, znam rekla je Kerol. On liči na Tatu.” Onda su se pažljivije zagledali u bebu.
“Ali na koga Tata liči?” upitala je Filis.
„Na koga tata liči?” ponovila je Elis. I svi su odjednom pogledali u kuhinju gde je otac sedeo za stolom, okrenut prema njima leđima.
„Pa, nikog“ rekla je Filis I počela malo da plače.
“Ćuti!” rekla je baba i pogledala u stranu pa opet nazad u bebu.
“Tata ne liči ni na koga”, rekla je Elis.
„Ali mora da liči na nekoga.” rekla je Filis brišući oči jednom trakom. I svi su, sem babe, pogledali u oca, koji je sedeo za stolom.
On se okrenuo u stolici i njegovo lice je bilo belo i bez izraza.
Tako je to opisao Rejmond Karver.
Izrazito sam ličio na oca.
***
Otac me je prvi video.
Baba je pitala :
– Bolan, Boro, jel mi fin?
Otac je odgovorio:
– Vidjećeš, Olgo.
Olga je ponovila:
– Bolan, Boro, jel mi fin?
Boro je rekao:
– Vidjećeš, Olgo.
– Ja došla u bolnicu – pričala mi je posle Olga – a ti – ko žbanj.
I pokazala je kako sam je gledao odozdo.
Žbanj je neki mali sud, bardak.
Rahitičnu glavu sam dugovao neuhranjenosti majke koja je dobila menstruaciju u šesnaestoj.
Majka je pitala Olgu:
– Bona majko, jel mi fin?
Olga se smejala:
– A ja rekla jes – odgovorila je.
A ti – ko žbanj.
Kad se smejala nos bi joj postao krofnast.
Dodala je
Zavolela sam te kad si progovorio.
Ne čudi me.
– Ti misliš brže nego što govoriš – rekla mi je Tanja. – A govoriš kao da se otresaš tela.
REČI
Prva reč je bila puta.
Postojale su i druge.
Pipun. Kavada. Pule. Karpuza. Saransak. Basamak.
Patrokala. Majdonos.
Cekeri i zerzevati
Jetim i đuturum
Ćuko. Štokrla. Kundure. Ganjak. Stora. Ubleha. Pržina. Takulin
Jamiti. Izbucati. Pasati se. Ćosati. Hakati.
Šupati. Balahati.
Okerepiti. Avertiti.
Birvaktile. Bihuzur. Ćelopek.
Dangalak. Harlovina. Hablečina.
Peksin. Lizdek.
Ni mukajet.
Prevešću neke.
Sabrati se je značilo popiti kafu.
Garib je bio jadnik
Baja je bila buba
Maslačak su zvali „ dedo“.
Obeharati je značilo posediti.
Gazap je bio nesrećnik, u originalu goropadnik. Tako se zove jedna turska bomba.
Ters – je bio antiprotivni osobenjak .
Bihuzur je značilo uznemiren.
Da li ters može biti bihuzur? Redovno.
Da li je garib može biti gazap? Mislim da može.
-Naaaakav. – Od „nekakav“. To je pogrdan izraz.
– Noooosiii. – Pusti me s tim.
U našoj kući su govorili:
– Ne primaj mi ogluške!
I:
– Nalet te bilo.
I govorili su:
– Niđe veze.
I govorili su:
– Isto ništa.
Žic! – to je bila rečca za razdraživanje.
Kao da si nekog ubo žicom.
– Žic!
***
Jedan život jedan cvijet nade raste tiho u srcu tvom Drugi za te ovaj svijet grade s malo prave istine u tom…
***
Bila je 1960.
Prestupna godina.
Nazvali su je godinom Afrike. Te godine je sedamnaest afričkih država postalo nezavisno. Snimljen je Crni Orfej. Poginuo je Alber Kami.
Jugoslovenski i grčki tanker sudarili su se u Bosforu. Sudarila su se dva voza i dva aviona. Duvala su dva tajfuna. Svet su zatresla dva zemljotresa. Uhapšen je Ajhman. Izabran je Kenedi.
Na dvokolici je leteo Juda Ben Hur.
Belka i Strelka, zajedno sa biljkama i njuškajućim miševima, vratili su se iz svemira. Poginuli su Pčolka i Muška. Batiskaf Trst dosegao je najnižu tačku na zemlji.
Počeo je kinesko sovjetski raskol i rat u Vijetnamu. Hruščov je udarao cipelom. Klej je lebdeo kao leptir i ujedao kao pčela.
Te godine Gabi Novak je pevala Plešite, sjene a Đorđe Marjanović Pesmu Raznosača Mleka.
Narod je igrao tvist. Brisali su se peškirom, a nogom gasili pikavac.
Preslušavam moje pesme vršnjakinje.
Marina i Ja Mustafa me malo vesele a malo gnjave. Are you lonesome tonight mi je irelevantna. Zelena polja me još mogu rasplakati.
Jedna pesma – vršnjakinja počinje sa:
Don’t know much about history.
U Moskvi i Pekingu su kritikovali savez komunista Jugoslavije.
Žan Pol Sartr je sreo Tita u Beogradu. U poseti je bila i američka šesta flota. Amerika je odobrila novčanu pomoć Jugoslaviji. Otvoreni su hotel ostrvo Sveti Stefan i nacionalni park Mljet.
Počeo je da se prikazuje La Dolce Vitta. Pretili su mu cenzurom.
Rođen sam osmog maja. Na dan pobede nad fašizmom.
Era de maggio e te cadeano ‘nzino
A schiocche a schiocche, li ccerase rosse
Maj i trešnje su mi u pregrštima padale u krilo.