U pjesnikinjinoj radnoj sobi prvo se pojavio jedan. Šiljoglav, velikih ušiju za tako malu glavu, ni smeđ ni siv.
Hoću u pjesmu ili priču!
Pjesnikinja nije mogla da vjeruje da miševi govore ljudskim glasom. Skinula je papuču sa lijepo oblikovane noge, pri čemu je sijevnulo koljeno ispod rasklopljene kućne haljine, i bacila je prema njemu, pa je pobjegao pod dvosjed na kome ona ponekad predahne.
Zatim se pojavio drugi.
Hoću u priču ili pjesmu!
Sijevnulo je i drugo koljeno prigušenim sjajem slonove kosti, pa je i druga papuča poletjele prema uglu.
Evo i trećeg. Uspravio se na zadnje noge, prednjim šapicama gruva se u prsa, oštro siječe brkovima.
Hoću u pjesmu ili priču!
Došao je četvrti, peti,… deseti, i svi su htjeli u riječi koje ispisuje na hartiji pred sobom.
Pjesnikinja ih je tjerala metlom, plašila usisivačem, mlatila krpom po mjestima s kojih bi umakli, ali sve uzalud. Pobjegnu u rupu i odmah se vrate. Unijela je i mačku u radu sobu, a miševi su joj se smijali i čupkali je za rep.
Hoćemo u pjesmu! Hoćemo u priču!
Na kraju je pjesnikinja sjela za radni sto, uzela olovku i počela da piše priču. Miševi su se, jedan za drugim, uvlačili u redove koje je ispisivala. Kada je završila priču i elektronskom poštom poslala jednom književnom časopisu, u njenoj sobi više nije bilo nijednog miša.
Priče o piscima/5
PJESNIKINJA I MIŠEVI
U pjesnikinjinoj radnoj sobi prvo se pojavio jedan. Šiljoglav, velikih ušiju za tako malu glavu, ni smeđ ni siv.
Hoću u pjesmu ili priču!
Pjesnikinja nije mogla da vjeruje da miševi govore ljudskim glasom. Skinula je papuču sa lijepo oblikovane noge, pri čemu je sijevnulo koljeno ispod rasklopljene kućne haljine, i bacila je prema njemu, pa je pobjegao pod dvosjed na kome ona ponekad predahne.
Zatim se pojavio drugi.
Hoću u priču ili pjesmu!
Sijevnulo je i drugo koljeno prigušenim sjajem slonove kosti, pa je i druga papuča poletjele prema uglu.
Evo i trećeg. Uspravio se na zadnje noge, prednjim šapicama gruva se u prsa, oštro siječe brkovima.
Hoću u pjesmu ili priču!
Došao je četvrti, peti,… deseti, i svi su htjeli u riječi koje ispisuje na hartiji pred sobom.
Pjesnikinja ih je tjerala metlom, plašila usisivačem, mlatila krpom po mjestima s kojih bi umakli, ali sve uzalud. Pobjegnu u rupu i odmah se vrate. Unijela je i mačku u radu sobu, a miševi su joj se smijali i čupkali je za rep.
Hoćemo u pjesmu! Hoćemo u priču!
Na kraju je pjesnikinja sjela za radni sto, uzela olovku i počela da piše priču. Miševi su se, jedan za drugim, uvlačili u redove koje je ispisivala. Kada je završila priču i elektronskom poštom poslala jednom književnom časopisu, u njenoj sobi više nije bilo nijednog miša.