Pred kraj vremena

U mjesecu smo kad je
Vrijeme poprimilo oblik
Utrobe djeteta osvijetljenog
Zrakama crvenog mjeseca

Između prvog i zadnjeg
Raspolovljenog
U ime prvotnosti i odabranosti
Samo je treptaj oka

Kad gledamo mrtve
Vidimo samo žive koji čekaju da zamijene stranu
Kao konačni dokaz da stvarnost ne postoji u jednini

Naš sljedeći treptaj je i posljednji
Vrijeme će tad da iscuri
I istisne posljednji tren

Novi život će poteći
Iz edžela djeteta
Čija je utroba jednom
Zasvijetlila sramotom
Cijelog ummeta