Živim u poprilično zelenom kvartu, čemu pogoduje blizina groblja. Drago mi je zbog toga, jer zelena boja smiruje čovjeka. A onda dođe jesen i zima i nestane zelenila, nestane bujnih grana, a ogoljele grane otkriju dvorišta susjeda. Ima u tome nečeg neugodnog, sad svi vide kako smo nekakav alat ili ljetne stolice zaboravili na dvorištu pa su propale i zahrđale, tamo, još od prošle godine.
Takvi se prizori redaju s moje lijeve i desne strane dok se automobilom spuštam niz ulicu. Ulica nosi naziv po rijeci, pa se uvijek osjećam ko da se spuštam niz nju.
Ima u dnu ulice jedan prizor, jedan kadar zbog kojega me uvijek štrecne u želucu. Posebno sjeseni. Jer, kad dođe jesen, sivilo i kiše, na toj lijevoj strani, kad nestane zelenila, izroni komad narančastog lima. Nemoguće je isprva prepoznati o čemu se točno radi. No kad malo bolje pogledate, kad se približite, shvatite da je riječ o starom kamionu, autobusu, šta li…
Ovdje sada treba uzeti u obzir činjenicu da vam govorim o dvorištu Jadran filma. Ne treba biti ne znam kakav filmofil da se shvati da je riječ o autobusu firme Krstić iz filma “Ko to tamo peva”.
E sad, to vozilo, ta relikvija, taj spomenik europskog filma, stoji tamo… ima jedno dvije, tri godine. On stoji tako, na otvorenom, cijelo vrijeme. Propada. Hrđa se ne vidi jer je boja narančasta. Osim toga, nije taj bus sakriven, nego je ostavljen baš kraj prometne ceste. Ljudi i auti prolaze kraj njega dok idu u nedavno otvoreni shopping centar.
***
Dokumentacija kaže da je riječ o modelu Mercedes-Benca O 3500, najuspješnijem autobusu svih vremena. Švabe su prvi model složile na Božić 1949. godine, a bus je bio kompaktna izvedenica kamiona L 3500. To vam je onaj kamion na koji pomislite kad vam netko kaže “kamion”. A što se tiče busa, on je bio prvi od autobusa kakve poznajemo danas. Znate onu, “kad ga Švabo napravi”. Ne bi me čudilo da je ta uzrečica izmišljena baš zbog tog autobusa.
***
Taj kadar tog neprocjenjivog vozila boje cigle koje je ostavljeno nešto je što nikad nisam razumio i neću razumjeti. Ili, zapravo, vrlo dobro razumijem o čemu se tu radi, al me strah priznati. Priča o tom vozilu i njegovom kraju bila bi odličan dokumentarac.
Posljednja stanica firme Krstić
______________________________Foto Tomislav Sporiš
***
Živim u poprilično zelenom kvartu, čemu pogoduje blizina groblja. Drago mi je zbog toga, jer zelena boja smiruje čovjeka. A onda dođe jesen i zima i nestane zelenila, nestane bujnih grana, a ogoljele grane otkriju dvorišta susjeda. Ima u tome nečeg neugodnog, sad svi vide kako smo nekakav alat ili ljetne stolice zaboravili na dvorištu pa su propale i zahrđale, tamo, još od prošle godine.
Takvi se prizori redaju s moje lijeve i desne strane dok se automobilom spuštam niz ulicu. Ulica nosi naziv po rijeci, pa se uvijek osjećam ko da se spuštam niz nju.
Ima u dnu ulice jedan prizor, jedan kadar zbog kojega me uvijek štrecne u želucu. Posebno sjeseni. Jer, kad dođe jesen, sivilo i kiše, na toj lijevoj strani, kad nestane zelenila, izroni komad narančastog lima. Nemoguće je isprva prepoznati o čemu se točno radi. No kad malo bolje pogledate, kad se približite, shvatite da je riječ o starom kamionu, autobusu, šta li…
Ovdje sada treba uzeti u obzir činjenicu da vam govorim o dvorištu Jadran filma. Ne treba biti ne znam kakav filmofil da se shvati da je riječ o autobusu firme Krstić iz filma “Ko to tamo peva”.
E sad, to vozilo, ta relikvija, taj spomenik europskog filma, stoji tamo… ima jedno dvije, tri godine. On stoji tako, na otvorenom, cijelo vrijeme. Propada. Hrđa se ne vidi jer je boja narančasta. Osim toga, nije taj bus sakriven, nego je ostavljen baš kraj prometne ceste. Ljudi i auti prolaze kraj njega dok idu u nedavno otvoreni shopping centar.
***
Dokumentacija kaže da je riječ o modelu Mercedes-Benca O 3500, najuspješnijem autobusu svih vremena. Švabe su prvi model složile na Božić 1949. godine, a bus je bio kompaktna izvedenica kamiona L 3500. To vam je onaj kamion na koji pomislite kad vam netko kaže “kamion”. A što se tiče busa, on je bio prvi od autobusa kakve poznajemo danas. Znate onu, “kad ga Švabo napravi”. Ne bi me čudilo da je ta uzrečica izmišljena baš zbog tog autobusa.
***
Taj kadar tog neprocjenjivog vozila boje cigle koje je ostavljeno nešto je što nikad nisam razumio i neću razumjeti. Ili, zapravo, vrlo dobro razumijem o čemu se tu radi, al me strah priznati. Priča o tom vozilu i njegovom kraju bila bi odličan dokumentarac.