Pisao si o grobljima negdje, mislim u prepisci sa Semom Mehmedinovićem, pa mu pominješ grob nekog petogodišnjeg djeteta na sarajevskom groblju, koje je umrlo u mukama teške i strašne bolesti, i koje se bojalo mraka.
Pišeš Semu kako su roditelji ishodili od uprave dozvolu i sproveli električnu energiju do malene sijalice u djetetovom grobu, koja je danonoćno svijetlila, da se umrlo dijete mraka ne boji.
Ne pišeš mu dalje.
Kako su roditelji nestali ili cijeli grad kako nije imao struje.
Na grob nitko nije desetljećima dolazio, Miljenko.
Zapušten, s nepoželjnim prezimenom, koje se više i ne vidi, okružen desetinama nišana. Urastao, prekopavan, samo se iščupani kablovi još mogu vidjeti kako besmisleno vire iz zemlje.
Brzo razumijemo, prateći kablovu nit kao Arijadninu, da je to Babaroga dolazila. Moguće i da je negdje mrtvim djetetovim roditeljima nudila uljane svjetiljčice da stave prozoru na okna, kao za jake zime, kao za slabe nade, kao za Hanuku.
Pismo Miljenku Jergoviću
Pisao si o grobljima negdje, mislim u prepisci sa Semom Mehmedinovićem, pa mu pominješ grob nekog petogodišnjeg djeteta na sarajevskom groblju, koje je umrlo u mukama teške i strašne bolesti, i koje se bojalo mraka.
Pišeš Semu kako su roditelji ishodili od uprave dozvolu i sproveli električnu energiju do malene sijalice u djetetovom grobu, koja je danonoćno svijetlila, da se umrlo dijete mraka ne boji.
Ne pišeš mu dalje.
Kako su roditelji nestali ili cijeli grad kako nije imao struje.
Na grob nitko nije desetljećima dolazio, Miljenko.
Zapušten, s nepoželjnim prezimenom, koje se više i ne vidi, okružen desetinama nišana. Urastao, prekopavan, samo se iščupani kablovi još mogu vidjeti kako besmisleno vire iz zemlje.
Brzo razumijemo, prateći kablovu nit kao Arijadninu, da je to Babaroga dolazila. Moguće i da je negdje mrtvim djetetovim roditeljima nudila uljane svjetiljčice da stave prozoru na okna, kao za jake zime, kao za slabe nade, kao za Hanuku.