Godine 2010. od profesorice Mirjane Miočinović (M.M. iz Enciklopedije mrtvih) dobio sam poklon – srebrnu Davidovu zvijezdu, jer sam igrao Borisa Davidoviča Novskog u Pozorištu Prijedor 2009. godine.
Davida, prof. Miočinović dala Davidoviču, koji je bio Cvijetić.
Smatram to svojom najvećom umjetničkom nagradom.
Upravo tu Davidovu zvijezdu (Magen David), veličine nokta na malome prstu, dobio je na dar Danilo Kiš, kupljen u Warszawskom getu, kada je netko drag mu posjećivao Auschwitz, Bergen Belsen, Belzec (Beli zec žuri u Zemlji čudesa)…
Jer Danilo, za života nije otišao u Poljsku.
Dakle, malu Davidovu zvijezdu koja je bila poklon Danilu Kišu, njegova, prava M.M naprosto je poklonila – meni.
(A možda je to bila Pascalina (Delpesh) Davidova zvijezda, i danas mislim da možda je baš ona u Poljskoj Kišu kupila i poklonila šestokrakicu!?
I, možda se upravo zato gospođa Mirjana M. “lako odrekla” Davidove zvijezde, jer je bila dar Danilu od druge žene, pomislio sam na tren?)
A šestokrakica će jednom biti latica djeteline? Kako molim, djeteline?! Četvorolatične djeteline.
Evo, ovako:
“Daniluška bi vam je dao, Darko Davidoviču. Vi ste sada Novski.
Neko Novi iz Prijedora”, rekla je M.
Nikada više nisam zvijezdu skinuo, od dana kada mi je M.M. zakopčala oko vrata.
Dakle, eto 18 godina već Danilova Davidova zvijezda je uz mene.
A onda, jednog skorašnjeg ljeta bio sam u šetnji malim bosanskim gradom u Federaciji BiH i doživio meni nepojmljiv užas.
Nisam bio niti svjestan, niti sam obraćao pažnju, da mi je mala srebrna Davidova zvijezda na lančiću – prešla na vidnu stranu majice, dok sam sagnut vezao pertlu.
U susret mi je išla skupina od pet ili šest muškaraca i žena. Crnoputi mladi ljudi, žene muslimanski umotane, očito arapski turisti.
Nisam uputio više od površnog pogleda.
Odjednom su se obrušili na mene, potpuno sumanuto, potpuno iznenada!
Povici, urlanje, divlje povlačenje, pokušaji da mi otrgnu “KišovuDavidovuZvijezdu”.
Na kraju sam bježao trčeći, dok su vikali i bacali kamenje za mnom, prestravljenim.
U šoku sam se tresao u hotelskoj sobi.
Jesam li zapravo srušio još jedan zavjet? Šestolatični Cvijetić sušio se u staroj vodi.
Ili sam upravo novi obnovio u tišini?
Od prve supruge Danila Kiša dobio sam šestokrakicu. Od one koja je zbog rata Srba i Hrvata zauvijek napustila Univerzitet 1991.
Od druge Danilove supruge, Pascale, one koja je bila njegova studentica?
“Pascale Delpech je radila kao prevoditeljica pri francuskim plavim kacigama u Hrvatskoj i Bosni, devedesetih.
Jednoga jutra dok je pušila cigaretu na terasi srela se sa Ratkom Mladićem. Sagnuo se i ubrao djetelinu koja je rasla između dvije kamene ploče na terasi.
Uz galantan gest, pružio je Pascale”.
/izvor Mark Tomphson, IZVOD IZ MATIČNE KNJIGE ROĐENIH, biografija Danila Kiša, str. 341/
Kiš je bio već četiri godine mrtav.
Mladić već par mjeseci nije nosio petokrakicu. Uz galantan gest.
S tuđim glavama.Prvoj je posvećena “Enciklopedija mrtvih” (“za M.M.”) taj Alef onoj koja je sve napustila, kao davno petokrakicu.Drugoj đeneral Ratko Mladić poklanja djetelinu na Palama 1993., onoj koja prevodi iznad Sarajeva govor vojnika zaleglih na Jevrejskome groblju.
Je li bila četvorolatična?
Za sreću?
Ili je Mladić čitao Enciklopediju mrtvih, pa je poslije samo listao i dopisivao mlada imena?
Petokrakice, šestokrakice, pasji sinovi
Godine 2010. od profesorice Mirjane Miočinović (M.M. iz Enciklopedije mrtvih) dobio sam poklon – srebrnu Davidovu zvijezdu, jer sam igrao Borisa Davidoviča Novskog u Pozorištu Prijedor 2009. godine.
Davida, prof. Miočinović dala Davidoviču, koji je bio Cvijetić.
Smatram to svojom najvećom umjetničkom nagradom.
Upravo tu Davidovu zvijezdu (Magen David), veličine nokta na malome prstu, dobio je na dar Danilo Kiš, kupljen u Warszawskom getu, kada je netko drag mu posjećivao Auschwitz, Bergen Belsen, Belzec (Beli zec žuri u Zemlji čudesa)…
Jer Danilo, za života nije otišao u Poljsku.
Dakle, malu Davidovu zvijezdu koja je bila poklon Danilu Kišu, njegova, prava M.M naprosto je poklonila – meni.
(A možda je to bila Pascalina (Delpesh) Davidova zvijezda, i danas mislim da možda je baš ona u Poljskoj Kišu kupila i poklonila šestokrakicu!?
I, možda se upravo zato gospođa Mirjana M. “lako odrekla” Davidove zvijezde, jer je bila dar Danilu od druge žene, pomislio sam na tren?)
A šestokrakica će jednom biti latica djeteline? Kako molim, djeteline?! Četvorolatične djeteline.
Evo, ovako:
“Daniluška bi vam je dao, Darko Davidoviču. Vi ste sada Novski.
Neko Novi iz Prijedora”, rekla je M.
Nikada više nisam zvijezdu skinuo, od dana kada mi je M.M. zakopčala oko vrata.
Dakle, eto 18 godina već Danilova Davidova zvijezda je uz mene.
A onda, jednog skorašnjeg ljeta bio sam u šetnji malim bosanskim gradom u Federaciji BiH i doživio meni nepojmljiv užas.
Nisam bio niti svjestan, niti sam obraćao pažnju, da mi je mala srebrna Davidova zvijezda na lančiću – prešla na vidnu stranu majice, dok sam sagnut vezao pertlu.
U susret mi je išla skupina od pet ili šest muškaraca i žena. Crnoputi mladi ljudi, žene muslimanski umotane, očito arapski turisti.
Nisam uputio više od površnog pogleda.
Odjednom su se obrušili na mene, potpuno sumanuto, potpuno iznenada!
Povici, urlanje, divlje povlačenje, pokušaji da mi otrgnu “KišovuDavidovuZvijezdu”.
Na kraju sam bježao trčeći, dok su vikali i bacali kamenje za mnom, prestravljenim.
U šoku sam se tresao u hotelskoj sobi.
Jesam li zapravo srušio još jedan zavjet? Šestolatični Cvijetić sušio se u staroj vodi.
Ili sam upravo novi obnovio u tišini?
Od prve supruge Danila Kiša dobio sam šestokrakicu. Od one koja je zbog rata Srba i Hrvata zauvijek napustila Univerzitet 1991.
Od druge Danilove supruge, Pascale, one koja je bila njegova studentica?
“Pascale Delpech je radila kao prevoditeljica pri francuskim plavim kacigama u Hrvatskoj i Bosni, devedesetih.
Jednoga jutra dok je pušila cigaretu na terasi srela se sa Ratkom Mladićem. Sagnuo se i ubrao djetelinu koja je rasla između dvije kamene ploče na terasi.
Uz galantan gest, pružio je Pascale”.
/izvor Mark Tomphson, IZVOD IZ MATIČNE KNJIGE ROĐENIH, biografija Danila Kiša, str. 341/
Mladić već par mjeseci nije nosio petokrakicu. Uz galantan gest.
S tuđim glavama.Prvoj je posvećena “Enciklopedija mrtvih” (“za M.M.”) taj Alef onoj koja je sve napustila, kao davno petokrakicu.Drugoj đeneral Ratko Mladić poklanja djetelinu na Palama 1993., onoj koja prevodi iznad Sarajeva govor vojnika zaleglih na Jevrejskome groblju.
Je li bila četvorolatična?
Za sreću?
Ili je Mladić čitao Enciklopediju mrtvih, pa je poslije samo listao i dopisivao mlada imena?
Ili je mislio da je baš on Boris Davidovič?