Mnogo je ljudi
Oko mene umrlo
Ugušilo se u suzama
Vetrova
Velikih očekivanja.
Ja imam 47
Ne lomi mi se bagrenje
Ne bih da plivam
Preko reka spasa
Ne prelaze mi se veliki mostovi
Osim isključivo
U svrhu posete gradovima
U kojima do sada
Nisam bio.
Ne da mi se
Da govorim
Velike reči
Neobjašnjiva potreba
Da dajem aplauz
Onima koji zvuče
Kao da su
Na pravoj strani istorije
Nestala je preko noći.
Ni jedna istorija
Nije moja
Jer svaka je pisana
Samo gustom krvlju.
Svako služi onome
Od koga ima koristi
Ja pobednik nisam
Ja ne umem
Toliko da lažem
Mogu samo da govorim
O onome
Što sam prošao
Ono što znam
I ono
Što mogu da isplačem.
Ja više vremena
Za velike revolucije nemam
Skakavci su pojeli
Svako dobro
Koje sam imao
Grickali su sve
Smejali mi se u lice
Između stotinu ustanaka.
Ja nemam više vremena
Za mase bezbadežnih
U tom sam smislu
Vrlo i veoma sebičan
Mogu da dam
Koliko imam
Da čujem
Koliko mogu
Da gledam
Dok mi se ne zgadi
Da posle toga
Okrenem leđa
I odem
Fer je
Prema meni samom.
Ja više vremena
Za velike revolucije nemam.
Ne plaču tamo
Ljudi od radosti
Nadolazeće slobode
Već od saznanja
Da radost traje
Samo sekund
U kome poveruju
Da je sloboda moguća.
Može da se plače
Od radosti gledanja u sunce
I lepotu plavog neba
I polja nekošenog
I cveća šarenog
A lepe su
I velike zgrade od stakla
U gradovima
U kojima ljudi vode ljubav
Uvek i svuda
Ostavljajući
Kapi svojih strasti
Po asfaltu crnom
Da iz njih
Rastu ljubičice
I ja samo
Aman aman
Samo ka tome stremim.
Pesma meni samom za četrdeset sedmi rođendan
Ja više vremena
Za velike revolucije nemam.
Mnogo je ljudi
Oko mene umrlo
Ugušilo se u suzama
Vetrova
Velikih očekivanja.
Ja imam 47
Ne lomi mi se bagrenje
Ne bih da plivam
Preko reka spasa
Ne prelaze mi se veliki mostovi
Osim isključivo
U svrhu posete gradovima
U kojima do sada
Nisam bio.
Ne da mi se
Da govorim
Velike reči
Neobjašnjiva potreba
Da dajem aplauz
Onima koji zvuče
Kao da su
Na pravoj strani istorije
Nestala je preko noći.
Ni jedna istorija
Nije moja
Jer svaka je pisana
Samo gustom krvlju.
Svako služi onome
Od koga ima koristi
Ja pobednik nisam
Ja ne umem
Toliko da lažem
Mogu samo da govorim
O onome
Što sam prošao
Ono što znam
I ono
Što mogu da isplačem.
Ja više vremena
Za velike revolucije nemam
Skakavci su pojeli
Svako dobro
Koje sam imao
Grickali su sve
Smejali mi se u lice
Između stotinu ustanaka.
Ja nemam više vremena
Za mase bezbadežnih
U tom sam smislu
Vrlo i veoma sebičan
Mogu da dam
Koliko imam
Da čujem
Koliko mogu
Da gledam
Dok mi se ne zgadi
Da posle toga
Okrenem leđa
I odem
Fer je
Prema meni samom.
Ja više vremena
Za velike revolucije nemam.
Ne plaču tamo
Ljudi od radosti
Nadolazeće slobode
Već od saznanja
Da radost traje
Samo sekund
U kome poveruju
Da je sloboda moguća.
Može da se plače
Od radosti gledanja u sunce
I lepotu plavog neba
I polja nekošenog
I cveća šarenog
A lepe su
I velike zgrade od stakla
U gradovima
U kojima ljudi vode ljubav
Uvek i svuda
Ostavljajući
Kapi svojih strasti
Po asfaltu crnom
Da iz njih
Rastu ljubičice
I ja samo
Aman aman
Samo ka tome stremim.
(Pisano između 7. i 12.maja 2025)