Hrvatska mora pasti,
tako je rečeno;
tko je to rekao!?
Hrvatska mora pasti,
tko je to čekao,
vjerojatno, dočekat će.
Hrvatska mora pasti
i đavo nek nas nosi;
što da ne –
zaslužili smo.
Ni za živu glavu
spriječiti
da mi – najniže od niskih plemena
iščeznemo kad nam za to dođe vrijeme.
Tko ovdje nije ukrao
neka prvi plati kavu.
Tko ovdje nije ljubio Srpkinju
neka prvi odreže karu.
Među ljudima izgubljenih osobina,
između podstanarskih stanova
i udobnih namještenja
ne rasipati svoj duh u nepovratno
umjetnost je.
Svi naši Beethoveni gluhi su.
Svi naši Borgesi slijepi su.
Svi naši umjetnici mladi su psi.
Koristoljublje nas je stvorilo.
Koristoljublje će nas i razoriti.
Hrvat je od svih konjokradica
najlukaviji.
Pakost nam je majka.
Oholost otac.
Đubrišta, olupine, zgarišta.
Ahmići, Jasenovci, Medački džepovi (puni li su džepovi!),
Kornati, Kornati, Kornati.
Anice, Marice i ostale pizdurine.
Je l’ nije?
Sami ćemo se srušiti.
Nad tuđom ili svojom nesrećom
Hrvatska naslađuje se,
svejedno joj je.
Hrvatska kad padne
čestitat će si.
Od svih naroda Hrvati imaju najviše
srpske i bošnjačke krvi.
I neka, što li smeta?
Nijedne zgrade statika nije nedirnuta
(tko nije rušio nosive, pregradne i ostale zidove neka preskoči ove stihove)
i zato za evakuaciju spremni,
jer dom – past će.
Hrvatska mora pasti,
sve njene zvijezde
s neba već su skinute
i ništa do kamenja po nebu pobacana
nad nama nije.
Ako ne padne
u silnoj krvi
ugušit će se.
Ako padne
neka jedino jezik ostane.
A i ne mora,
jer srpski – isti je.
pasti
Hrvatska mora pasti,
tako je rečeno;
tko je to rekao!?
Hrvatska mora pasti,
tko je to čekao,
vjerojatno, dočekat će.
Hrvatska mora pasti
i đavo nek nas nosi;
što da ne –
zaslužili smo.
Ni za živu glavu
spriječiti
da mi – najniže od niskih plemena
iščeznemo kad nam za to dođe vrijeme.
Tko ovdje nije ukrao
neka prvi plati kavu.
Tko ovdje nije ljubio Srpkinju
neka prvi odreže karu.
Među ljudima izgubljenih osobina,
između podstanarskih stanova
i udobnih namještenja
ne rasipati svoj duh u nepovratno
umjetnost je.
Svi naši Beethoveni gluhi su.
Svi naši Borgesi slijepi su.
Svi naši umjetnici mladi su psi.
Koristoljublje nas je stvorilo.
Koristoljublje će nas i razoriti.
Hrvat je od svih konjokradica
najlukaviji.
Pakost nam je majka.
Oholost otac.
Đubrišta, olupine, zgarišta.
Ahmići, Jasenovci, Medački džepovi (puni li su džepovi!),
Kornati, Kornati, Kornati.
Anice, Marice i ostale pizdurine.
Je l’ nije?
Sami ćemo se srušiti.
Nad tuđom ili svojom nesrećom
Hrvatska naslađuje se,
svejedno joj je.
Hrvatska kad padne
čestitat će si.
Od svih naroda Hrvati imaju najviše
srpske i bošnjačke krvi.
I neka, što li smeta?
Nijedne zgrade statika nije nedirnuta
(tko nije rušio nosive, pregradne i ostale zidove neka preskoči ove stihove)
i zato za evakuaciju spremni,
jer dom – past će.
Hrvatska mora pasti,
sve njene zvijezde
s neba već su skinute
i ništa do kamenja po nebu pobacana
nad nama nije.
Ako ne padne
u silnoj krvi
ugušit će se.
Ako padne
neka jedino jezik ostane.
A i ne mora,
jer srpski – isti je.
A o Srbiji ćemo poslije.