Nura

Ko zgužvan gunj u ćošku ugla
Gugla nena Nura, sna je laka

Ko kad s čiviluka vrata padne
Jakna, u rukama joj pletivo spava

Ispodoka sanja nepregledne redove
Duhana, u štali joj krava, vimena

Nabrekla i sjajna, po kući djeca
Kroz san jeca, pokipi joj

Mlijeko bijelo: ona je duše puna
Vreća

Kad se budi, lice joj porudi
Glas zagudi, ko da je Bog

U ćošak ugla upro prstom
I rekao: budi.