“Danas ću je vidjeti u zatvoru. To je prvi put otkako su je odveli. Znate, četrdeset godina zajedno nije malo, svašta smo proživjeli. I vjerujte mi, s politikom uvijek u prvom planu“ – tako govori Silvano, suprug Nicolette Dosio, pripadnice pokreta NoTAV, koja je otklonila alternativne mjere, odlučivši poći u zatvor na izdržavanje jednogodišnje kazne.
* Vi niste pokušali odgovoriti Nicolettu od te ekstremne odluke?
– Nipošto. Razgovarali smo nas dvoje, a razgovarali smo i s nekima iz pokreta. To je njezina odluka: prema tome, prihvatio sam je. Ona želi staviti naglasak na tu našu borbu protiv superbrzog vlaka. Uspjela je i uspijeva u tome. Osim toga, Nicoletta je žena navikla na borbe, čak i na one teške.
* Sjećate li se prve?
– Naravno, bili su to počeci ’80-ih godina. Ona je predavala latinski i grčki u liceju u Susi: optužili su je zbog marksističke propagande. Gluposti! Mlade je učila samo da misle svojom glavom.
* Što se bilo dogodilo?
– Bilo je to vrijeme kada se diskutiralo o vojnoj bazi u Comisu, pa su njezini đaci zakazali okupljanje na kojem su trebale sudjelovati i druge osobe. Inicijativa je blokirana, pa su se ostrvili na nju. Dokazala je da su te optužbe bile lažne.
* To je jedna. Zatim je uslijedila borba protiv autoceste…
– Da, ali prije toga se borila za otvaranje prirodnomatematičke gimnazije u Bussolenu, jer su ovdašnja djeca bila prisiljena odlaziti van studirati. U više navrata išla je u Rim, na koncu je Ministarstvo izdalo odobrenje. A onda je došlo pitanje autoceste, borba za Superfenix… I na desetke drugih.
* Čitav život u prvim redovima… kajanje?
– Nikada. Odlučiš li boriti se za nešto, onda ideš do kraja, dosljedno, ispaštajući osobno, zatreba li. Nicoletta je tako radila, vedro i uzdignuta čela.
* Predvodeći NoTAV pokret, cijena je bila previsoka? Ili griješim?
– Naravno, ali ne samo zbog zatvora. Pendrekom su joj slomili nos, ima tome godinā. Bilo je to 8. rujna, kada se nastavilo s Venausom. Smrskali su joj lice; a prije toga je bila u Seghinu, kao i svim ostalim inicijativama vezanima za Val Susu.
* Oprostite, ali zar nikada malo mira i spokoja za vas dvoje?
– Vidite, sve što je činila, što smo činili, uvijek je bilo obilježeno pravdom, slobodom, prateći nove načine razvoja koji u središtu imaju čovjeka, a ne profit. Tako se mi bavimo politikom.
* A političke ambicije, u smislu mandata, jeste li ih imali?
– Jednom je Nicoletta bila kandidatkinja s Rifondazione. Na izborima za EU parlament 2014.bila je na listi Altra Europa. Za nas je politika služenje, pravda, borba za druge.
* Koliko već godina dijelite život i politička opredjeljenja?
– Četrdeset. Nicoletta dolazi iz Proleterske demokracije, ja iz Lotta Continua. U DNK smo uvijek imali borbu protiv nepravde.
* Imate li djece?
– Ne, naša su djeca mladi iz pokreta, i osobe s kojima se zajedno borimo. Samo da znate koliko mi je stiglo izraza podrške i poštovanja.
* Recite…
– Majke koje su sudjelovale u borbi za onaj licej u Bussolenu pokrenule su potpisivanje peticije za Nicolettu. Druga peticija krenula je među nastavnicima. Već je na stotine potpisa. Eto, to je bavljenje politikom: sudjelovati u pravim borbama.
* Ipak, zatvor je ekstremno opredjeljenje. Najekstremnije za ženu koja je u život bila nastavnica. Zar ne?
– Naravno. Ali je bila pripremljena, dapače bili smo pripremljeni. Mogli su po nju doći na samu Novu godinu. Ili poslije. Mi smo ih očekivali.
* A što ste radili dok ste ih čekali?
– Pripremali smo torbu s njezinim potrepštinama.
* Što je stavila unutra?
Knjige, puno knjiga. Dvije kojih se sjećam? Pisma Rose Luxemburg. Jedna Gramscijeva knjiga. U njima je sav njezin i sav moj svijet.
Sve borbe Nicolette Dosio
“Danas ću je vidjeti u zatvoru. To je prvi put otkako su je odveli. Znate, četrdeset godina zajedno nije malo, svašta smo proživjeli. I vjerujte mi, s politikom uvijek u prvom planu“ – tako govori Silvano, suprug Nicolette Dosio, pripadnice pokreta NoTAV, koja je otklonila alternativne mjere, odlučivši poći u zatvor na izdržavanje jednogodišnje kazne.
* Vi niste pokušali odgovoriti Nicolettu od te ekstremne odluke?
– Nipošto. Razgovarali smo nas dvoje, a razgovarali smo i s nekima iz pokreta. To je njezina odluka: prema tome, prihvatio sam je. Ona želi staviti naglasak na tu našu borbu protiv superbrzog vlaka. Uspjela je i uspijeva u tome. Osim toga, Nicoletta je žena navikla na borbe, čak i na one teške.
* Sjećate li se prve?
– Naravno, bili su to počeci ’80-ih godina. Ona je predavala latinski i grčki u liceju u Susi: optužili su je zbog marksističke propagande. Gluposti! Mlade je učila samo da misle svojom glavom.
* Što se bilo dogodilo?
– Bilo je to vrijeme kada se diskutiralo o vojnoj bazi u Comisu, pa su njezini đaci zakazali okupljanje na kojem su trebale sudjelovati i druge osobe. Inicijativa je blokirana, pa su se ostrvili na nju. Dokazala je da su te optužbe bile lažne.
* To je jedna. Zatim je uslijedila borba protiv autoceste…
– Da, ali prije toga se borila za otvaranje prirodnomatematičke gimnazije u Bussolenu, jer su ovdašnja djeca bila prisiljena odlaziti van studirati. U više navrata išla je u Rim, na koncu je Ministarstvo izdalo odobrenje. A onda je došlo pitanje autoceste, borba za Superfenix… I na desetke drugih.
* Čitav život u prvim redovima… kajanje?
– Nikada. Odlučiš li boriti se za nešto, onda ideš do kraja, dosljedno, ispaštajući osobno, zatreba li. Nicoletta je tako radila, vedro i uzdignuta čela.
* Predvodeći NoTAV pokret, cijena je bila previsoka? Ili griješim?
– Naravno, ali ne samo zbog zatvora. Pendrekom su joj slomili nos, ima tome godinā. Bilo je to 8. rujna, kada se nastavilo s Venausom. Smrskali su joj lice; a prije toga je bila u Seghinu, kao i svim ostalim inicijativama vezanima za Val Susu.
* Oprostite, ali zar nikada malo mira i spokoja za vas dvoje?
– Vidite, sve što je činila, što smo činili, uvijek je bilo obilježeno pravdom, slobodom, prateći nove načine razvoja koji u središtu imaju čovjeka, a ne profit. Tako se mi bavimo politikom.
* A političke ambicije, u smislu mandata, jeste li ih imali?
– Jednom je Nicoletta bila kandidatkinja s Rifondazione. Na izborima za EU parlament 2014. bila je na listi Altra Europa. Za nas je politika služenje, pravda, borba za druge.
* Koliko već godina dijelite život i politička opredjeljenja?
– Četrdeset. Nicoletta dolazi iz Proleterske demokracije, ja iz Lotta Continua. U DNK smo uvijek imali borbu protiv nepravde.
* Imate li djece?
– Ne, naša su djeca mladi iz pokreta, i osobe s kojima se zajedno borimo. Samo da znate koliko mi je stiglo izraza podrške i poštovanja.
* Recite…
– Majke koje su sudjelovale u borbi za onaj licej u Bussolenu pokrenule su potpisivanje peticije za Nicolettu. Druga peticija krenula je među nastavnicima. Već je na stotine potpisa. Eto, to je bavljenje politikom: sudjelovati u pravim borbama.
* Ipak, zatvor je ekstremno opredjeljenje. Najekstremnije za ženu koja je u život bila nastavnica. Zar ne?
– Naravno. Ali je bila pripremljena, dapače bili smo pripremljeni. Mogli su po nju doći na samu Novu godinu. Ili poslije. Mi smo ih očekivali.
* A što ste radili dok ste ih čekali?
– Pripremali smo torbu s njezinim potrepštinama.
* Što je stavila unutra?
Knjige, puno knjiga. Dvije kojih se sjećam? Pisma Rose Luxemburg. Jedna Gramscijeva knjiga. U njima je sav njezin i sav moj svijet.
Izvor:
La Stampa 07. 01. 2020.
Preveo i priredio Tvrtko Klarić