Usred noći, sa riječima bdiješ, Hvataš za svaku, možda je znak; U tami jeka, šta u njoj kriješ, Čim te obuhvati i upije mrak?
Nema tu mjesta za drugo biće. Samo za tebe i ovo iz tebe Što će kriknuti, baš kad sviće, Dok ti u glavi i duši grebe.
Zna te jedina, oduvijek i sada, Od djetinjstva, ma gdje da si, Tebe čeka, u tvoj mrak propada. Hoće li već jednom da se skrasi.
Gdje je ta riječ, što se ne javi, Samotna isto, a tačna do bola? Znam da je negde u mojoj glavi, Vječni prosjak a tako ohola.
Prethodni tekstovi
Samotna riječ
Usred noći, sa riječima bdiješ,
Hvataš za svaku, možda je znak;
U tami jeka, šta u njoj kriješ,
Čim te obuhvati i upije mrak?
Nema tu mjesta za drugo biće.
Samo za tebe i ovo iz tebe
Što će kriknuti, baš kad sviće,
Dok ti u glavi i duši grebe.
Zna te jedina, oduvijek i sada,
Od djetinjstva, ma gdje da si,
Tebe čeka, u tvoj mrak propada.
Hoće li već jednom da se skrasi.
Gdje je ta riječ, što se ne javi,
Samotna isto, a tačna do bola?
Znam da je negde u mojoj glavi,
Vječni prosjak a tako ohola.