Samotna riječ

Usred noći, sa riječima bdiješ,
Hvataš za svaku, možda je znak;
U tami jeka, šta u njoj kriješ,
Čim te obuhvati i upije mrak?

Nema tu mjesta za drugo biće.
Samo za tebe i ovo iz tebe
Što će kriknuti, baš kad sviće,
Dok ti u glavi i duši grebe.

Zna te jedina, oduvijek i sada,
Od djetinjstva, ma gdje da si,
Tebe čeka, u tvoj mrak propada.
Hoće li već jednom da se skrasi. 

Gdje je ta riječ, što se ne javi,
Samotna isto, a tačna do bola?
Znam da je negde u mojoj glavi,
Vječni prosjak a tako ohola.

Ranko Risojević 06. 01. 2020.