Nesvoj

Ovo što više od deset mjeseci žijem,
U praznom, bez Gordane, moje
Najčešće nije
Gotovo ničim.
Čak na stajanje pred strojem
Streljačkim zna da zaliči.

I kad smrkava i kad sviće,
Sve se zbiva u meni, a bez mene.
Tako će ostati sve dok se u nebiće
Jednom ne djenem.

Nekad u dnu duše se prene
Blok, čovjekomrzac i jedan
Od mojih po peru pređa,
Koji je volio rijeku Prjažku da gleda
Okrenuv gradu leđa.

No ima trenutaka kada čak zlatnim
Vidim ovo trajanje,  jer živim višak
Koji mi se čini besplatnim
Kao kiša.

<20.1. 2017. 22:13>