Naše seosko groblje
nije grob do groba.
Ono liči na odjel spavaćih soba
u salonu namještaja robne kuće.
U nizu krevet do kreveta
bračnog, sad bijelog sad mračnog.
Iznad glave slike zaspalih,
kao kod kuće.
Dok avgustovo sunce
svijeće bez plamena topi
kišobran rasklopi
povrh tjemena bebe!
I ruke sklopi.
Zatim minuta plača…
Sve dok ne opazi neko
svježu humku kraj izlaza
i svi pohrlimo tamo na šapat trača…
Djeca zaboravljena na čas
piju iza nas vodu
iz grobljanskih vaza i bakrača!
Geteborg, 2015
*
Nesanica
Trenutak prije negoli u san utonem, škljocne mi neka sklopka u glavi! Prema objašnjenju doktora Huge Halvarssona, to je stoga što mi je mozak kao u ribe; samo ga pola zaspi! Da nije tako, ajkula bi potonula na dno.
Potvrdila sam da i jesam ajkula u horoskopu.
Ribe prebacuju san s desna na lijevo. To čine da bi odmorile stranu koja bdije. Tako lebde na oprezu…
Otkad mi je propisao Iktorivil tablete, ne pokrivam dijete i ne sanjam. Svaku noć potonem na dno gdje se ništa ne događa. Hugo me tješi da ono što tada propustim nadoknadiću po danu. I pruža ruku da odem.
*
Lutka
Potresen čudnim prizorom Laponac se popeo na brežuljak i ispjevao žalosni “jojk”. Pjesma je jojkala djevojčicu koja se napolju, ispred kolibe, povazdan igrala sa duboko zamrznutim tijelom nedonoščeta, svoje željno očekivane sestrice. Dijete u igri niko nije ometao dok je povijenu bebu goleme glavice sankala, posađivala na leđa irvasa i haskija, ljuljala u kožnoj bešici na užetu… Čekalo se da se vrati otac kojeg nema treći dan jer je u potrazi za zalutalim grlima. Čekalo se da se zemlja malo otkravi pod “tjarve” snijegom. Čekalo se sa pokopom.
Za to vrijeme trebalo je utješiti jedino dijete u selu. Nisu imali šta da joj daruju. I dali su joj Lutku.
*
Pistacija
Otkako zna za sebe
pazi da muško stablo stoljetne pistacije, u svom haremu, među četiri ženska, ne prezri.
Kad im je vrijeme
u tihoj zori bez šuma,
u vrt se iskrada, čuči i sluša krošnje.
Ako su plodovi zreli, ljuske se otvaraju i pucketaju kao zvjezdice.
Tog dana berba može početi.
Samo ove godine nije u vrt silazio. Rat bijesni! Uplašene snahe u žurbi istom iglom zlatninu u tajne džepove zašiše i tetoviraše imena na nenaoružane ručice.
Od pucnjave i grmljavine glasova nije vidio kad su iz noći svi otišli…
Ujutro, starac je sam sa tišinom ostao. Bez smijeha i dječije vriske u dvorištu čuo je jasno, kao nikada do tada, pistacije! Njihovu paljbu, kao iz mikrovalne kokice.
*
Nova riječ
Lektor se zapanjio pred slikom neviđenom! Bombašu samoubici na motociklu eksplodirao prije vremena pojas sa eksplozivom. Na asfaltu je od svega ostao grudni koš i glava koja je, još živa, nešto govorila šokiranim prolaznicima. “Ovaj nije obezglavljen već obestjelovljen!” jedva je izgovorio tu metafizičnu riječ stručnjak za jezik. Utjelovio se po duhu svetom i postao čovjekom! Obestjelovio se po zloduhu svom svetom i postao šehidom…
Nesanica
Na groblju
Naše seosko groblje
nije grob do groba.
Ono liči na odjel spavaćih soba
u salonu namještaja robne kuće.
U nizu krevet do kreveta
bračnog, sad bijelog sad mračnog.
Iznad glave slike zaspalih,
kao kod kuće.
Dok avgustovo sunce
svijeće bez plamena topi
kišobran rasklopi
povrh tjemena bebe!
I ruke sklopi.
Zatim minuta plača…
Sve dok ne opazi neko
svježu humku kraj izlaza
i svi pohrlimo tamo na šapat trača…
Djeca zaboravljena na čas
piju iza nas vodu
iz grobljanskih vaza i bakrača!
Geteborg, 2015
*
Nesanica
Trenutak prije negoli u san utonem, škljocne mi neka sklopka u glavi! Prema objašnjenju doktora Huge Halvarssona, to je stoga što mi je mozak kao u ribe; samo ga pola zaspi! Da nije tako, ajkula bi potonula na dno.
Potvrdila sam da i jesam ajkula u horoskopu.
Ribe prebacuju san s desna na lijevo. To čine da bi odmorile stranu koja bdije. Tako lebde na oprezu…
Otkad mi je propisao Iktorivil tablete, ne pokrivam dijete i ne sanjam. Svaku noć potonem na dno gdje se ništa ne događa. Hugo me tješi da ono što tada propustim nadoknadiću po danu. I pruža ruku da odem.
*
Lutka
Potresen čudnim prizorom Laponac se popeo na brežuljak i ispjevao žalosni “jojk”. Pjesma je jojkala djevojčicu koja se napolju, ispred kolibe, povazdan igrala sa duboko zamrznutim tijelom nedonoščeta, svoje željno očekivane sestrice. Dijete u igri niko nije ometao dok je povijenu bebu goleme glavice sankala, posađivala na leđa irvasa i haskija, ljuljala u kožnoj bešici na užetu… Čekalo se da se vrati otac kojeg nema treći dan jer je u potrazi za zalutalim grlima. Čekalo se da se zemlja malo otkravi pod “tjarve” snijegom. Čekalo se sa pokopom.
Za to vrijeme trebalo je utješiti jedino dijete u selu. Nisu imali šta da joj daruju. I dali su joj Lutku.
*
Pistacija
Otkako zna za sebe
pazi da muško stablo stoljetne pistacije, u svom haremu, među četiri ženska, ne prezri.
Kad im je vrijeme
u tihoj zori bez šuma,
u vrt se iskrada, čuči i sluša krošnje.
Ako su plodovi zreli, ljuske se otvaraju i pucketaju kao zvjezdice.
Tog dana berba može početi.
Samo ove godine nije u vrt silazio. Rat bijesni! Uplašene snahe u žurbi istom iglom zlatninu u tajne džepove zašiše i tetoviraše imena na nenaoružane ručice.
Od pucnjave i grmljavine glasova nije vidio kad su iz noći svi otišli…
Ujutro, starac je sam sa tišinom ostao. Bez smijeha i dječije vriske u dvorištu čuo je jasno, kao nikada do tada, pistacije! Njihovu paljbu, kao iz mikrovalne kokice.
*
Nova riječ
Lektor se zapanjio pred slikom neviđenom! Bombašu samoubici na motociklu eksplodirao prije vremena pojas sa eksplozivom. Na asfaltu je od svega ostao grudni koš i glava koja je, još živa, nešto govorila šokiranim prolaznicima. “Ovaj nije obezglavljen već obestjelovljen!” jedva je izgovorio tu metafizičnu riječ stručnjak za jezik. Utjelovio se po duhu svetom i postao čovjekom! Obestjelovio se po zloduhu svom svetom i postao šehidom…