Ništa se ti Ne plaši, Dušo moja.
Otkud taj strah U tvojim očima, Očima koje su bile Još veće, Još crnije Onda kad sam ih Prvi put poljubio?
A onda Razbješnjeli valovi života Na naša žedna polja Odnekud donosiše mulj.
Ne boj se, dušo!
Kuća u kojoj smo sanjali Kako ledene zime Više nikada neće Donositi smrzlinu Još stoji na temeljima Svojim.
Ne boj se, dušo.
Tamo Kuda se Pružaju naši koraci – Čeka zgrčena nada.
I otkud znaš Da opet nećemo sanjati Kao one noći, Sjeti se, Kada su svici Prelijetali našu postelju, A mjesečina gorjela Do besvijesti?
Ne boj se, dušo, Nečujne tutnjave koja se, ko hijena, prikrada našoj avliji.
Prethodni tekstovi
Ne boj se, dušo
Ništa se ti
Ne plaši,
Dušo moja.
Otkud taj strah
U tvojim očima,
Očima koje su bile
Još veće,
Još crnije
Onda kad sam ih
Prvi put poljubio?
A onda
Razbješnjeli valovi života
Na naša žedna polja
Odnekud donosiše mulj.
Ne boj se, dušo!
Kuća u kojoj smo sanjali
Kako ledene zime
Više nikada neće
Donositi smrzlinu
Još stoji na temeljima
Svojim.
Ne boj se, dušo.
Tamo
Kuda se
Pružaju naši koraci –
Čeka zgrčena nada.
I otkud znaš
Da opet nećemo sanjati
Kao one noći,
Sjeti se,
Kada su svici
Prelijetali našu postelju,
A mjesečina gorjela
Do besvijesti?
Ne boj se, dušo,
Nečujne tutnjave
koja se, ko hijena,
prikrada našoj avliji.