Mumije

Buđenje je, stoji u Zakonu, obaveza svakog radnog čovjeka. U zadnje vrijeme, međutim, niko se ne pridržava ove jasne, spasonosne odredbe. Gradska uprava danonoćno apelira na svijest svakog pojedinca, preduzima oštre mjere i postupke, bez ikakvog uspjeha. Na radnim mjestima, umjesto ljudi, sve je više umrlica i potvrda o ukopu.

Gospoda iz Pogrebnog zadovoljno trlja ruke. Posao im cvjeta, ugled raste, jagma mušterija upravo je zastrašujuća. Mi stariji nekako se i držimo, ali omladina je poludjela.

Već od ranog jutra skuplja se u jatima ispred kapije pogrebnog i šenluči. Ređaju se bukači na bini, odliježe smijeh i muzika, a kad stignu kamioni s novim sanducima, nastaje urnebes. Otvaraju ih i prenose kroz grad sa ruku na ruke.

Na trgu Ka´asa Krotitelja ređaju ih u dva duga, savršeno postrojena kruga. I počinje aukcija.

Čak je i sin Afasija Berga, fotografa, sebi sanduk dobavio. Poznato je da su oni Helamiti i da svoje mrtve spaljuju. Stari Afasije sjedi ispred svoje radnje i plače. Za to vrijeme njegov sin fotografiše drugove i njihove nove, ulaštene igračke.

Izmislili su novu igru: postrojavaju se u dvije vrste ispred podignutih, otvorenih sanduka. Na komandu s bine, prva vrsta ulazi unutra i predsmrtnim pripremama oponaša mumije. Druga vrsta prilazi, meće i zabravlja masivne poklopce. Pa zavlada šutnja.

Ne mogavši izdržati, neoprezni roditelji zalijeću se onamo i golim rukama ili držaljama od barjaka otvaraju sarkofage. Ali, avaj!

Izvučene naglo na dnevnu svjetlost, mumije se smjesta u prah raspadaju.

Refik Ličina 23. 12. 2012.