Majstori i majstorije/3

KRZNAR

Dok kroji i šije bundu za damu u čije našminkano lice ne smije ni da pogleda, jer se boji da će ga porculanskom ljepotom i ohološću opržiti, krznara pravo u oči bolno gleda skljokan a negda silan medvjed.

Muf dok pravi za vitke ruke bljedolike Ruskinje, koja porijeklo vodi od stare kneževske porodice, a sada u izgnanstvu prodaje naslijeđeni nakit da bi očuvala makar sjenku dostojanstva, krznaru se oko nogu motaju i oštrim kandžama ga grebu odavno mrtve lisice i lasice.

Dabrovi i vidre, nekada vješti plivači masne dlake koja u sebi čuva upijene zrake sunca, skaču krznaru u lice dok za gospodina koji ima pilanu i često ide u lov i njegovu suprugu koja zime provodi u švajcarskim, italijanskim i austrijskim Alpama, pravi šubare koje na glave stavljaju samo u rijetkim prilikama.

Zašto mene mrzite kada vas ja nisam ubio?

Krznarevo pitanje, upućeno kožama što vise oko njega, ostaje bez odgovora.

Često pomišlja da se prestane baviti ovim majstorlikom, ali kada kćeri i sinovi, kao da je nekakav bogataš, od njega zatraže da im nabavi sve ono što imaju i njihovi vršnjaci, lati se makaza i igle.

Ranko Pavlović 24. 11. 2017.