Sada je svejedno
Mrlje na podu pučke kuhinje ili praporak
Na šamanskom tirzosu
Počneš
Zapuštati rukopisanje
Pod tušem shvatiš
Da su ti i testisi sijedi
Grč nečije donje usne u publici
Neprecizan i mokar kao posljednji Dan republike
U limfovode više ne zalazi sumnja
Sve više o nebu mislim
Praznoruk i u pidžami
Meka okovratna lisica bez utrobe
SJEVDALINKA
Otpiljena šapa lavice
S ulaza u pogođen muzej
Izdahtat će cijelu šumu
Istrčali kneginjin hrt
Reveruju se svatovi
Tetovirnom ružom
Stvari
Koje ničemu ne služe
Uđu mi najzad u sobu
Opis nečijeg umiranja
U posuđenoj knjizi
Neotvoren grize korice
LOV, RUBLJOV
veli prebij ih, i dao mi veliku dudovu palicu i polomim ih, tek mi poslije rekli da su bili otac i sin, nisu puno ni vikali nekih jedanaest udaraca, i odnijeli ih s hrpom, vidio sam im mater i sestre u hagu, u sudnici, pred sebe gledale, samo najmlađa iznad mene gledala. sad pravim ikone, služim drugu trećinu, dobro se vladam, čistim, sredim ujutro posteljinu, slikam svece prodajem, svi kupuju – stražari, žene im, i neki sudija, publika, pa otadžbina. prošle noći s ikone mi neosušene sišao mlad svetac, i sjeo do prozora u ćeliji, na krevet i gleda me, gleda, kako ćeš mi vratiti lazara veli, kojeg lazara, kojeg hoćeš od njih dvojice s hrpe, oca sina, sina oca, palaca ti palaca palica uz ikone.
Lov, Rubljov
SRCE JOŠ DA KLIČE, DA ŽURI, DA ŽURI
Sada je svejedno
Mrlje na podu pučke kuhinje ili praporak
Na šamanskom tirzosu
Počneš
Zapuštati rukopisanje
Pod tušem shvatiš
Da su ti i testisi sijedi
Grč nečije donje usne u publici
Neprecizan i mokar kao posljednji Dan republike
U limfovode više ne zalazi sumnja
Sve više o nebu mislim
Praznoruk i u pidžami
Meka okovratna lisica bez utrobe
SJEVDALINKA
Otpiljena šapa lavice
S ulaza u pogođen muzej
Izdahtat će cijelu šumu
Istrčali kneginjin hrt
Reveruju se svatovi
Tetovirnom ružom
Stvari
Koje ničemu ne služe
Uđu mi najzad u sobu
Opis nečijeg umiranja
U posuđenoj knjizi
Neotvoren grize korice
LOV, RUBLJOV
veli prebij ih, i dao mi veliku dudovu palicu i polomim ih, tek mi poslije rekli da su bili otac i sin, nisu puno ni vikali nekih jedanaest udaraca, i odnijeli ih s hrpom, vidio sam im mater i sestre u hagu, u sudnici, pred sebe gledale, samo najmlađa iznad mene gledala. sad pravim ikone, služim drugu trećinu, dobro se vladam, čistim, sredim ujutro posteljinu, slikam svece prodajem, svi kupuju – stražari, žene im, i neki sudija, publika, pa otadžbina. prošle noći s ikone mi neosušene sišao mlad svetac, i sjeo do prozora u ćeliji, na krevet i gleda me, gleda, kako ćeš mi vratiti lazara veli, kojeg lazara, kojeg hoćeš od njih dvojice s hrpe, oca sina, sina oca, palaca ti palaca palica uz ikone.