Kućni ljudi

1.

Kad majke ne bude, ostat će centrirane saksije, posložene pokućne papuče, kišobrani i otac: kojeg neće imati ko

Ispraviti kada zaspe

Uhero.

 

2.

Antena je okrenuta prema Biokovu: moj otac je dječak koji se moli divu.

 

3.

U ljetna predvečerja otac liježe u bolesničku postelju. Tad boluje od nježnosti: kroz otvoren prozor komšijske kuće sluša vijesti, gleda nebo dok se mrijesti, prstom škaklja krak na zvijezdi, Danici… I pazi da ga ko ne vidi…

 

4.

Dok u zimsko (vjetrovito) predvečerje

u gnijezdu od sasušene trave

rukom pipaš tek sneseno jaje

prste ti, bockaju, suhe travke

kao koplja svete straže.

 

5.

Pred ljetni pljusak, otac najlonom prekriva duhan, majka ispredkuće unosi obuću i avliju mete. Oboje, svako malo, poglede u nebo upere.

 

6.

Na samrti, dedo se najviše bojao da mu u fajercaku ne ponestane kremena. Pod jastukom je držao samar s kuće, u gaćama, umjesto pelena, novine…

Nakon što je umro, u pretincu klavirske stolice koju je koristio kao stol, ostala je gomila upaljača… Otvaralo ju je nas troje, pažljivo, kao da je unutra zvečarka…

 

Almin Kaplan 20. 01. 2018.