kupac se cjenka s prodavačem lakog želuca koji lebdi u bestežinskom stanju
kupac uspijeva sniziti cijenu nedefiniranom artiklu nepoznatog podrijetla s osam na pet kuna
prodavač isporučuje s osmijehom robu kupcu
sada ima čime platiti put u Svemir.
Težačka muka
Težak je ovaj dan težak kao težačka muka kao težačka bol
oblaci su poškropili tuđu zemlju uvenuli su usjevi zlato se ne vidi golim okom
djeca miješanih brakova ne plaču mješanci su kao psi lutalice s pjegama na srcu
na nišanu smo Velikog Lovca on jedini zna raspored odstrela
pjesnik se skrio u jazbinu od riječi tamo je dovoljno mračno i toplo u toj raskošnoj tišini
težak je ovaj dan težak kao težačka muka kao težačka bol bez nade i bez nadnice
djeca se već rađaju s umjetnim plućima
sezonski radnici žive u vremenskom getu
pokus s povrćem završio je na našem stolu jezik se buni protiv istorodne beskrvne rajčice al’ se tijelo predaje
možda postoji neko tajno društvo toliko tajno da ni oni koji mu pripadaju ne znaju za njega
sutra će s Mjeseca doploviti prvi gost s rukama punim drangulija i lažnih dragulja za nas vječne domoroce
baš je težak ovaj dan težak kao težačka muka kao težačka bol
ako znaš kako otpusti nas.
Kora
Raščovječilo se. Odljudilo. Nigdje čovjeka da te u oči gleda. Zemlja odbija ruku što bi tuđim sjemenom da ju plodi. Čuva uspomenu na božje žito. Riječi leže pokošene tišinom. Mrtva trava. Žena drhti, ostavljena, bez djece, nasred polja. Među pticama mûk. Prigušen lepet zakržljalih krila. Letjele bi, ali kamo? Pjevale bi, ali kome? Od teških misli nastaju oblaci. Kiša plavetnila. Šum slutnje. Prva kap slijeće na jezik. Ima okus raspolućenog neba. Razderanog srca. Neponovljivog sna.
Kuća bez čovjeka/1
Gagarinovo šetalište
Zagreb
šetalište Jurija Gagarina
najmanji buvljak na svijetu
s najdužom tradicijom
prodaje se unikatna roba
kupac se cjenka
s prodavačem lakog želuca
koji lebdi u bestežinskom stanju
kupac uspijeva sniziti cijenu
nedefiniranom artiklu
nepoznatog podrijetla
s osam na pet kuna
prodavač isporučuje
s osmijehom
robu kupcu
sada ima čime platiti
put u Svemir.
Težačka muka
Težak je ovaj dan
težak kao težačka muka
kao težačka bol
oblaci su poškropili tuđu zemlju
uvenuli su usjevi
zlato se ne vidi golim okom
djeca miješanih brakova
ne plaču
mješanci su
kao psi lutalice
s pjegama na srcu
na nišanu smo Velikog Lovca
on jedini zna
raspored odstrela
pjesnik se skrio
u jazbinu od riječi
tamo je dovoljno mračno i toplo
u toj raskošnoj tišini
težak je ovaj dan
težak kao težačka muka
kao težačka bol
bez nade i bez nadnice
djeca se već rađaju
s umjetnim plućima
sezonski radnici žive
u vremenskom getu
pokus s povrćem
završio je na našem stolu
jezik se buni
protiv istorodne
beskrvne rajčice
al’ se tijelo predaje
možda postoji neko tajno društvo
toliko tajno
da ni oni koji mu pripadaju
ne znaju za njega
sutra će s Mjeseca
doploviti prvi gost
s rukama punim drangulija
i lažnih dragulja
za nas vječne domoroce
baš je težak ovaj dan
težak kao težačka muka
kao težačka bol
ako znaš kako
otpusti nas.
Kora
Raščovječilo se.
Odljudilo.
Nigdje čovjeka da te u oči gleda.
Zemlja odbija ruku što bi tuđim sjemenom da ju plodi.
Čuva uspomenu na božje žito.
Riječi leže pokošene tišinom.
Mrtva trava.
Žena drhti, ostavljena, bez djece, nasred polja.
Među pticama mûk.
Prigušen lepet zakržljalih krila.
Letjele bi, ali kamo?
Pjevale bi, ali kome?
Od teških misli nastaju oblaci.
Kiša plavetnila.
Šum slutnje.
Prva kap slijeće na jezik.
Ima okus raspolućenog neba.
Razderanog srca.
Neponovljivog sna.
Velik je korak do kore kruha.