kratki rez

NEŠTO

bih ti poklonila
poklanjam ti
jednu
riječ
nek bude samo
tvoja
čuvaj ju od
zuba i jezika
od grla gutanja i
pljuvanja
od gramatičke
čistoće i
zlouporabe od
pravopisa i rječnika
od lektora
i lingvista
čuvaj ju od revolucija
i zaborava čuvaj ju
neprimjetno tiho
i nježno miluj je
i nahrani
mrvicama, pahuljama
kapima zrncima
prašine bit će ti
zahvalna stostruko
će uzvratiti
u svakom procjepu
svijetli u vjetru
šumi u strahu
šapće
ne boj se ne boj
se
tu sam
tu sam
tvoj sam poklon
nikad te neću
izgubiti
nikad

ON

uzme škare isiječe
riječi pod pravim kutem
posloži ih kao štos
karata
zabode škare snažno
u astal
kome daje kome ne
dijeli
po svojoj volji
oštroj i nepredvidivioj
koga zalije suzom
pravom
preslanom
kome puhne u lice
zalijepi mu kartu
na čelo
svi vide samo onaj s čelom
ne zna jel ismijan
il u zvijezde
izdignut